Svečanu misu, na kojoj je pjevao mješoviti zbor, predvodio je župnik Krunoslav Kolar koji se s vjernicima pripremao za ovaj dan molitvom devetnice. Svake večeri nakon mise od 1. do 9. veljače molila se devetnica blaženom Alojziju Stepincu. Devetnica se sastojala od blaženikovih razmatranja o obitelji, molitve u čast blaženog Alojzija Stepinca, litanija blaženog Alojzija Stepinca i molitve za proglašenje blaženog Alojzija Stepinca svetim.
U homiliji na Stepinčevo župnik Kolar istaknuo je kako je svetost prvi i najvažniji životni poziv vjernika. „Sveci, čija imena možemo pronaći svakodnevno u katoličkom kalendaru, pokazuju nam da je svetost moguća za svakoga i da ju trebamo staviti pred sebe kao glavni zadatak. Shvatio je to i veliki uzor našeg naroda, blaženi Alojzije Stepinac, koji je na današnji dan prije 64 godine prešao u kuću nebeskoga Oca gdje nam je Krist pripravio mjesto. Blaženi Alojzije ostavio nam je mnoge vrijedne i poticajne misli, od kojih smo neke slušali i ovih dana u devetnici, a koje kao da su pisane u naše vrijeme jer izazovi kršćanskog života nisu ništa manji no u njegovo vrijeme, stvar se samo pogoršala”, rekao je župnik Kolar i istaknuo kako blaženi Stepinac treba biti uzor u brizi za bližnjega koju je iskazivao prema svakom čovjeku, bez obzira na vjeru i naciju.

„Naš Blaženik nije gledao tko je tko već je dao sve od sebe da bi spasio ono što je Bog stvorio, a to je život svakog pojedinca. Briga za bližnjega poziv je kojim ostvarujemo ljubav prema čovjeku, ali samim time i prema Bogu. Ponekad bismo rado pomogli gladnima u Kongu ili Etiopiji, a ne vidimo gladna na Kajzerici. Lako je biti bližnji onome u Indoneziji ili Siriji, ali je teško biti onome s kime dijelimo krov nad glavom”, naglasio je župnik i dodao kako nije dovoljno samo moliti, već da treba i djelovati.

„Da se Stepinac samo molio, a ne i djelovao, ne bi spasio nekoliko desetaka tisuća Židova, Srba i mnogih drugih od sigurne smrti. Bio je čovjek djelatne vjere te nam je predao vrlo poticajnu i poznatu misao koja kaže: ‘Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu.’ Ne misli se ovdje na ratnu borbu već na duhovni boj, jer je poznata misao da je put u pakao popločen dobrim nakanama koje ostaju nakane, a ne postaju djela. Valja konstatirati da nam nedostaje danas duhovnih pastira koji bi bili poput Stepinca, jer se neki nastoje dodvoravati svijetu umjesto da se poput Blaženika zauzmu za istinu i pravdu. Treba uvijek stvar nazvati njezinim imenom, prokazati zlo i boriti se protiv njega. Svojim je interventima Stepinac sebe izložio da i sam bude kažnjen za pomaganje onima kojima se prema nekim zakonima nije smjelo pomoći, ali je njemu prije svega bila na pameti ljubav prema čovjeku.” Župnik Kolar pozvao je roditelje da odgajaju djecu u vjeri i da im budu uzori u vjeri rekavši kako je blaženi Alojzije Stepinac jasan primjer toga što znači biti katolik Hrvat: ljubiti Boga, Crkvu i domovinu, ljubiti svakog čovjeka kojeg nam je Bog s razlogom stavio na životni put.

Na kraju homilije župnik Kolar pozvao je vjernike da se više upoznaju sa životom našeg blaženika te da im blaženik bude uzor u hodu prema vječnosti: „Neka ono što je njemu bilo sveto bude i nama sveto, neka i mi po njegovu zagovoru postignemo svetost života da bismo u društvu našeg sunarodnjaka Alojzija Stepinca i nebrojenog mnoštva svetih hvalili i slavili Boga u vječnosti.”