Proslava sv. Ivana Bosca u Belom Manastiru
Beli Manastir (IKA/TU)
U belomanastirskoj župnoj crkvi sv. Martina biskupa svečano je u ponedjeljak, 31. siječnja proslavljen blagdan svetoga Ivana Bosca, apostola mladih. U župi već 42 godine djeluju svećenici salezijanci čiji je utemeljitelj upravo sv. Ivan Bosco.
„Prvi svetac koji ima svoju fotografiju i prvi svetac koji je proglašen svetim na sam Uskrs (1. 4. 1934.)“, rekao je župnik don Ivo Zečević na nedjeljnoj misi i treći dan trodnevnice koju je uživo prenosila i Hrvatska televizija. Župljani su se sa svojim svećenicima salezijancima za ovaj blagdan pripremali devetnicom i trodnevnicom.
Na sam blagdan svečano je misno slavlje predvodio dekan Baranjskog dekanata preč. Dejan Henčić, koji je i sam mnoge godine kao dijete, ministrant, župni suradnik i vjeroučitelj u svojoj župi sa župnicima salezijancima slavio ovaj blagdan. U slavlju su sudjelovali i subraća svećenici iz dekanata: vlč. Đula Andraši, vlč. Bojan Slaviček, don Žarko Akrap, vlč. Gergely Beer, don Vitomir Zečević i don Marijan Lovrić.
„Daj mi duše (mladih), drugo uzmi“ citirajući riječi don Bosca započeo je preč. Henčić misu pozivajući roditelje, bake i djedove, ali i sve vjernike da mole za duše svoje djece, mladih i svojih bližnjih. U propovijedi je uz kratak životopis don Bosca pozvao i na promišljanje o današnjem stanju mladih u društvu, kako u lokalnoj zajednici, društvu i državi općenito nije dovoljno osnivati razne udruge, savjete mladih, pripremati se za sakramente pričesti i krizme jer nakon toga nam mladi “iscure poput pijeska kroz prste” i nema konkretnog djelovanja i napretka koji će ostaviti traga u zajednici i u župi kako je to činio don Bosco.
Govoreći nadalje da smo mi kršćani kao “sol zemlje” i “svjetlo svijeta” pozvani upravo po svojoj “kršćanskoj slanoći” biti prepoznatljivi od drugih i da ta “slanoća” treba biti kršćaninov karakter, propovijed je zaključio riječima: „Don Ivan Bosco nam nije samo uzor, nego i opomena…“
Dekan Henčić se na poseban način prisjetio nekih pokojnih župljana koji su prije rata i poslije rata dali svoj veliki doprinos u duhovnoj i materijalnoj obnovi crkve i župne zajednice, a osobito nedavno preminulog bivšeg župnika don Josipa Košćaka.