Na početku misnog slavlja prior zajednice Milosrdne braće fra Kristijan Sinković biskupu je zaželio dobrodošlicu. Spomenuo je okupljenim vjernicima kako je proteklih dana zajedno s fra Giovannijem i ravnateljicom Bolnice dr. Maristelom Šakić boravio na provincijalnom Kapitulu u Italiji, na kojem su uz brojne analize djelovanja Reda milosrdne braće, imali i pobožnost u pripravi za svetkovinu sv. Ivana od Boga, kao što su i oni činili svojom trodnevicom ovdje u crkvi. Fra Kristijan je dodao kako se ove godine slavi 450. obljetnica od papine potvrde Bolničkog Reda milosrdne braće te po deseti puta slavi sv. Ivana od Boga na Strmcu. Zahvalio je biskupu za predvođenje slavlja i potporu koju daje djelovanju Milosrdne braće te svećenicima Novogradiškog dekanata što su svojim dolaskom uzveličali proslavu sv. Ivana od Boga.

Zahvaljujući na pozdravnim riječima, biskup Škvorčević čestitao je fra Kristijanu i fra Giovanniju svetkovinu njihova svetog utemeljitelja. Izrazio im je zahvalnost a jednako tako i svim djelatnicima bolnice na onom što nastoje činiti bolesnicima po primjeru sv. Ivana od Boga. Spomenuo je kako je Bog u njemu našao vjernog suradnika na ostvarenju svoga nauma, da po njegovu služenju potvrdi u ljudskom dostojanstvu nemoćne, bolesne i siromašne ljude. Biskup je podsjetio kako smo danas svjedoci gubitničkih ljudskih situacija svijetu, napose u ukrajinskom ratu, gdje mnogi trpe jer ih je ljudski sebični naum ponizio. Pozvao je okupljene da upute Bogu molitvu za mir u našim srcima, i u srcima vođa naroda kako ne bi smišljali ratove, nego djelovali u plemenitosti i ljubavi te da se zaustavi rat u Ukrajini.

Započinjući homiliju biskup je kazao kako bi o našem osobnom, narodnom i svjetskom stanju trebalo promišljati polazeći od naviještene Božje riječi. Istaknuo je kako nam je poznato da čovjek može biti mlad ili star, zdrav ili bolestan, siromašan ili bogat, a da Izaija prorok u današnjem prvom čitanju uvjerava svoje slušatelje da je najvažnije životno pitanje je li vjerujemo ili ne vjerujemo Bogu. Biskup je ustvrdio da se između ostalog može biti bogat i moćan oružjem te voditi rat, kao što se trenutačno događa u Ukrajini, a zapravo biti nemoćan i stvarati vlastitu tragediju i onih protiv kojih se provodi nasilje. Čovjek koji tako nastupa svjedoči da mu nedostaje ono najmoćnije – a to je Božja pobjednička ljubav. Ne štuje Boga pravo onaj koji posti zato da se pokaže pred ljudima, a ne vidi siromaha, stranca i udovicu, ostaje za njih zatvorena srca te im ne pruža pomoć, uvjerava Izaija porok. Stoga je solidarnost sa stradalnicima u Ukrajini i s izbjeglicama pred strahotama rata istinski odgovor vjere, koji nam je očitovati ovih tmurnih dana, kazao je biskup Škvorčević .

Spomenuo je potom kako je znakovito što je sv. Ivan kojeg danas slavimo nazvan „od Boga“. Naime on se krajem 15. i početkom 16. stoljeća ogledao u vojničkom i viteškom borbenom natjecanju s drugim ljudima, te – osjetivši prazninu u tom djelovanju – opredijelio se za Kristovo viteštvo, služenje Bogu u siromašnima, bolesnima i napuštenima. Odlučio se živjeti onako kako ga je Bog u srcu poticao, odbaciti diktat vlastite sebičnosti i taštine te potrošiti svoj život za čovjeka po modelu koji je Isus dao u današnjem evanđelju. Postao je samaritanac mnogima koje je susreo na svom životnom putu. Nakon što je zakonoznanac u današnjem evanđelju čuo od Isusa poznatu zapovijed – ljubi Boga i bližnjega – da bi ušao u život vječni, zapitao je Gospodina: „a tko je moj bližnji“. U tom pitanju moguće je pročitati zakonodavčevo nastojanje da se opravda kako zapravo nema pravih bližnjih, jer oni koje susreće nevrijedni su njegove pažnje i ljubavi.

Prispodobom o milosrdnom Samarijancu Isus je zakonoznanca doveo do toga da ga uvjeri kako ne treba tražiti tko je njegov bližnji samo među svojim sunarodnjacima, nego je potrebno da on bude bližnji svakom čovjeku kome je potrebna njegova ljubav. Upravo takav Samarjanin bio je Isus, ustvrdio je biskup. Podsjetio je okupljene na vjeru koju je proglasio II. vatikanski sabor da se Isus kao Sin Očev u svom utjelovljenju na svoj način sjedinio sa svakim čovjekom, posvjedočivši da je svaki čovjek Božje stvorenje, i tim činom postao bližnji svakome od nas. On je za svakog čovjeka položio sebe u smrt te je na križu očitovao kakvi mu je bližnji svaki čovjek. To je izazov pred kojim se našao sv. Ivan od Boga te on nije pitao tko je moj bližnji, nego je tražio kome će on biti bližnji. Opredijelio se biti bližnji svakom čovjeku u nevolji. Shvatio je kako je ljubav ta koja od našeg svijeta ranjenog zlom može nešto dobroga.

Biskup je upozorio sudionike slavlja kako se mi ljudi trudimo djelovati na različitim razinama, tragajući za uspjehom, moći, puninom postojanja i srećom, nerijetko pokretani sebičnošću i pohlepom za čašću i slavom sve do posizanja za oružjem i ratnim nasiljem. Mi smo svakodnevno dionici toga neuspjeloga svijeta. Trenutačni rat u Ukrajini očituje koliko nesreće može prouzrokovati kad neki ljudi povjeruju svojim sebičnim projektima, koliko ljudskih žrtava i razaranja. Navedeni rat neće donijeti nikome uspjeh ili sreću, nego samo nesreću. Ostaje neporeciva istina kako nema druge snage koja bi naš svijet mogla učiniti dovršenim, savršenim, dobrim i uspješnim nego li je ljubav.

To vam je Isusov križ, naglasio je biskup. On je zapravo na križu dovršio naš neuspjeli svijet. Potom je biskup ustvrdio kako nas sv. Ivan od Boga, koji je prihvatio Isusovu ljubav kao put dovršenja svijeta i sretnog čovjeka, uvjerava da Bog očekuje od nas da i mi budemo njegovo oruđe po kojem će snagom njegove ljubavi današnji naš svijet učiniti punijim, dovršenijim i uspjelijim. Sveci su nam izazov da se poput njih odvažimo živjeti svoju svakodnevicu po njihovu modelu i da računamo s onim što Bog može u nama ostvariti. Ako Bogu to ne dopustimo, onda se ne osjećamo dobro, ostajemo zarobljeni u nekom malom, sebičnom svijetu koji postaje tijesna stvarnost.

Ukoliko se netko odvaži dosljedno i uporno ići navedenim putem, taj postaje svijetla, jaka točka gdje god on živio. On je i u najskromnijim životnim okolnostima jaka božanska točka u kojoj se događa najviše i najbolje, jer omogućuje Božjoj ljubavi da po njemu bude na djelu, ljubav kao dovršenje stvorenosti, ljubav kao uspjeli svijet. Povjerovati Bogu znači povjerovati ljubavi, kako nas uvjerava sv. Ivan u današnjem drugom čitanju, kazao je biskup. Dodao je da Milosrdna braća koja su osnovala svoju Bolnicu na Strmcu nastoje nasljedovati model njihova utemeljitelja i zaštitnika kojeg danas slavimo.

Upravo se u pristupu ljubavi prema svakom čovjeku, svakom pacijentu, očituje razlika između drugih bolnica i Bolnice sv. Rafaela na Strmcu. Onaj tko vjernički pristupa bolesniku, taj vidi u njemu Isusa Krista koji pati, koji se utjelovio i poistovjetio sa svakim čovjekom, kazao je biskup. Po služenju bolesnicima s ljubavlju dovršava se svijet po Božjem naumu. Poručio je bolničkim djelatnicima na palijativnoj skrbi da služeći bolesnicima koji su tjelesno, biološki na terminalnoj postaji omogućuju da ih po njima dotakne Božja ljubav te oni nisu izgubljeni. Istaknuo je kako svojim djelovanjem pomažu da Isusova moć ljubavi koja pobjeđuje smrt bude prisutna u bolesnicima kojima služe i onima koji su na samrti. To su te dimenzije Božanskoga koje vjernik prepoznaje i u najtežim životnim situacijama, pa i stojeći pred smrću, ustvrdio je biskup.

Na kraju je izrazio radost što su Milosrdna braća uz biskupovu potporu prihvatila otvoriti svoju Bolnicu baš ovdje na Strmcu, u mladoj Požeškoj biskupiji. Kazao je kako o 25. obljetnici Biskupije želi zahvaliti Milosrdnoj braći za to plemenito djelo, jer je kroz ovu Bolnicu i ono što ona nastoji ostvarivati po nadahnuću sv. Ivana od Boga naša biskupija duhovno bogatija. Zamolio je fra Kristijana neka njegovu osobnu i zajedničku biskupijsku zahvalnost za njihovu prisutnost u Požeškoj biskupiji prenese i njihovim poglavarima u Italiji, na čelu s provincijalom. Zaželio je da sv. Ivan od Boga prati svojim zagovorom sve dobro što se u ovoj Bolnici nastoji činiti uz pomoć Božju.

Na svršetku slavlja ravnateljica Bolnice dr. Šakić uručila je povelje ove ustanove djelatnicima koji su se istaknuli svojim uzornim radom. Prije završnog blagoslova biskup je čestitao nagrađenima i uputio zahvalu liječnicima i drugom osoblju, napose dušobrižniku Ivici Razumoviću i Marijinim sestrama za sve što čine prema bolesnicima. Potaknuo ih je da po Isusovoj riječi u današnjem evanđelju ne traže bližnjega, nego svakom čovjeku budu bližnji.