Župnik Stanić u propovijedi je istaknuo: „Slaveći danas svetu Klaru, gledajući primjer njezine vjere, ne zaboravimo jednu od opomena svetoga Franje, kojima se i sveta Klara nadahnjivala, a kaže: Pazi kako živiš. Ti si možda jedino Evanđelje koje će netko pročitati. Često znamo odmjeravati kako vjeru žive i svjedoče drugi, no Bog nas poziva da mjerimo svoju dobrotu, svoju vjernost. Kako ja živim? Kako onaj koji vidi moj život vidi Krista? Pazi kako živiš. Ti si možda jedino Evanđelje koje će netko pročitati.“ 

U nastavku propovijedi vlč. Stanić rekao je: „Vjera u Boga, oslonjenost na Boga, daje nam snagu u svakom vremenu i u svim životnim situacijama. Onaj koji iskreno vjeruje i pouzdaje se u Boga nije oslobođen teškoća i križeva, ali te teškoće i nevolje života može nositi onom snagom koju onaj koji nije oslonjen na Boga nema. Snagu koju Bog daje da u svemu tome možemo nastaviti hoditi. To je snaga vjere. Poznata onima koji se u Boga pouzdaju i na Boga oslanjaju bez obzira kakva bila sadašnjost, vjerujući da je konačna budućnost s Bogom osigurana i zajamčena, da ona daje sigurnost svakom koraku.

Često za mnoge svoje propuste i stranputice znamo naći isprike: teška su vremena, zla su vremena, ovako je i onako je kao da nam je to isprika da se ni sami ne moramo truditi oko dobra. Isprika da i sami možemo biti mlaki u vjeri ili loši i zli. Sveta Klara mogla je reći u svome vremenu teška su vremena, ne mogu se ja truditi i boriti za dobro. No, nije tako učinila. Još je sveti Augustin davno, davno napisao: Ljudi kažu teška vremena, zla vremena. Čestito živimo i vremena će biti dobra. Mi smo vremena. Kakvi smo mi, takva su i vremena. Sveta Klara živjela je ovdje na zemlji u svojoj svakodnevici i u zgodno i u nezgodno vrijeme. Živjela je za vrednote kraljevstva Božjega. Boga je vjerom tražila i nosila drugima. Neka nas njezin primjer potiče i njezin zagovor pomogne da se i mi u svoj svakodnevici više pouzdajemo u Boga, da se na njega oslanjamo, da s njime gradimo svoj život.“

Na kraju su se predstavili mladi članovi Franjevačke mladeži iz Đakova koji su uz gitaru otpjevali nekoliko prigodnih pjesama i duhovnih šansona.