U uvodnom dijelu propovijedi župnik Ćibarić osvrnuo se na to da nismo sami na našem putu traženja Boga objavljenog u Isusu Kristu, kojega su nam prenijeli naši preci, otkrivši i prenijevši nam izvanredno lice zajedništva u i s Bogom. Na našem putovanju prema Bogu hranimo se kruhom njegove Riječi i osnaženi Duhom Svetim pozvani smo izgrađivati nove odnose zajedništva unutar naših obiteljskih i župnih zajednica, kazao je propovjednik. Danas, slaveći svetkovinu sv. Petra i Pavla, želimo u sebi probuditi avanturu i strast prema evanđelju i Bogu, nastavio je. Potom je govorio o dva svjedoka evanđelja, čije nam se djelovanje i pristup širenja evanđelja predstavljaju dijametralno suprotno. Da bismo ih ponovno otkrili, moramo ih izvaditi iz niša u koje smo ih smjestili, imati hrabrosti razmišljati o njima kao o običnim ljudima koji su imali Boga u svojem životu. Zato su nam slični i više nego ikada prije potrebni, kazao je predvoditelj slavlja.

Potom je usporedio dva sveca.  Petar, ribar u Kafarnaumu, jednostavan i grub čovjek, eksplozivan i istovremeno krhak. Pavao, profinjeni intelektualac, revni progonitelj, koji postaje beskompromisni obraćenik s posebnom strašću naviještanja evanđelja, Radosne vijesti. Što i tko je ujedinio ta dva suprotna i suprotstavljena lika, upitao se propovjednik i ponudio odgovor: Evanđelje i Isus Krist. 

Petar, ribar, velikodušan i umoran, obilježen velikim borama na licu, hrapavih i nateklih ruku, temperamentan i bez ikakve suptilne teološke naobrazbe i znanja, bio je onaj koji duboko ljubi Isusa i prati ga u stopu, opisao je župnik Ćibarić sv. Petra. Što je kao takav mogao znati o proročanstvima i teološkim sporovima između rabina, svećeničke židovske elite, farizeja i pismoznanaca, upitao se, potičući na razmišljanje. Isusov izbor Petra da baš on bude na čelu apostolskog zbora neminovno nam  postavlja mnoga pitanja, istaknuo je propovjednik. Petrova životna priča ima neočekivani, i rekli bismo, brutalni zaokret. Od kukavičkog zatajenja do čvrstog oslonca svih kršćana od početka do danas. Nitko od nas ne poznaje svoju vjeru sve dok nam ne dođu kušnje, primijetio je predvoditelj slavlja. Često se poput Petra osjećamo zrelima u vjeri uz čvrste stavove i uvjerenja, ali kad nam se pojavi kušnja onda u nama prevlada strah i povlačimo se negirajući i tajeći da ne poznamo toga čovjeka i njegovu poruku radosti, ljubavi i praštanja.

Naveo je i drugi trenutak iz Petrova života kada ga, nakon neuspješnog ribolova na Tiberijadskom jezeru čeka Uskrsli, koji ga sada pita: Ljubiš li me? Opet neminovno pitanje.  Što bismo ili što najčešće činimo kad nas netko zataji ili izda? Petar, spuštena pogleda, s teškim bolovima rana zatajenja koje osjeća u srcu odgovara: Da Gospodine, ti znaš da te ljubim. Da, sada pak, vjeruje i ljubi, ustvrdio je propovjednik i nastavio: „Sada je i sposoban utvrđivati svoju braću u vjeri, jer je oplakao i isplakao svoje pogreške. Jesmo li i mi spremni isplakati naše pogreške i konačno početi istinski vjerovati i ljubiti bezrezervno sve do izrugivanja, klevetanja, laži i smrti?“

Ocrtavajući lik sv. Pavla župnik Ćibarić je primjetio kako je Pavao toliko različit od Petra. On ide od jedne krajnosti do druge, od najžešćeg progonitelja Kristove Crkve do najvećeg navjestitelja Kristove Radosne vijesti. Bez njega bi kršćanstvo ostalo zatvoreno u uskom prostoru Izraela. Zahvaljujući Pavlu zidovi podjela i razlika su srušeni, mostovi sjedinjenja izgrađeni, a preko njih je do svih naroda, pa i našega, došlo evanđelje, kazao je župnik Ćibarić. Neminovno je pitanje: Zašto još uvijek čovječanstvo 21. stoljeća ne živi evanđelje?

Petar i Pavao su se rijetko susretali na svojim životnim putovima, i kad bi se susreli onda bi se žestoko svađali. Ipak, njih dvojicu Krist je izabrao da budu glavni stupovi njegove Crkve. Ali, Kristova Crkva je takva, sastavljena od radosne raznolikosti, na koju ni danas vjernici nisu navikli, primijetio je propovjednik te poručio: Ona je pozvana evanđeoskom istinom otkrivati milosrdno lice Boga Oca. Dodao je i kad Isus ispituje učenike o javnom mnijenju, o onom što ljudi govore tko je on, Petar odgovara po onom principu, danas svima nama jako dobro poznatom, rekla – kazala. „A evo, draga braćo i sestre, dat ću  sebi za pravo u vaše ime odgovoriti Kristu: Ti si za mene raspeta ljubav, jedina koja nije varljiva. Ti si nenaoružana ljubav koja se ne nameće niti osvaja, nego se nudi u slobodi prihvaćanja, koja pobjeđuje zlo, grijeh i smrt. Uskrs je dokaz da nasilje i mržnja nemaju zadnju riječ, nego Božja ljubav koja je jača od sveg zla i grijeha. Ovo je nada koju smo pozvani svjedočiti životom“, zaključio je don Robert.     

Na kraju svečanoga misnog slavlja svima je zahvalio župnik župe sv. Petra don Ante Burić. Posebno je zahvalio onima koji kroz župna vijeća, župni caritas i župne zborove i sve one druge zajednice koje u župi djeluju, dijele svoje vrijeme i svoje talente sa svima, kako i u pripremi proslave sv. Petra tako i inače u svakodnevnom životu ove župne zajednice. Također je pozdravio i subraću svećenike koji su se pridružili u proslavi blagdana sv. Petra, a na poseban način predvoditelju slavlja. Sve je na kraju pozvao da se na taraci u skladu s mogućnostima nastave družiti u bratskom zajedništvu.

Svečano misno slavlje pratio je zbor župe sv. Petra pod vodstvom s. Marinele Žuro.