Završno slavlje, kojem je prethodila trodnevna duhovna priprava, zajedno su organizirali župa i mjesni odbor Bužim, jer taj dan ujedno je godišnje okupljanje mnogih koji su u tome mjestu rođeni, a žive diljem Hrvatske. U propovijedi na temelju Isusovih riječi, kojima je svojim učenicima najavio progon i međusobno neslaganje, čak i među članovima obitelji, don Anđelko je najprije istaknuo kako su se te riječi ispunile upravo u obitelji Sv. Vida, koji je rođen u poganskoj obitelji, a Isusa Krista je upoznao i zavolio preko svojih odgojitelja Modesta i Krescencije. Naime, Isusovo upozorenje glasi da će „brat (će) brata predavati na smrt i otac dijete… Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen“ (Mt 10,21-22).

Potom je propovjednik podsjetio da se Vidovo mučeništvo dogodilo oko 304., a štovanje mu se počelo širiti oko 600., kada se o njegovu životu počeo jače širiti glas i nakon što je njemu u čast sagrađena prva crkva u Rimu. A tada je u rimskoj pokrajini Lukaniji, gdje je Vid proveo drugi dio života, napisano djelo „Passio Sancti Viti“ (Mučeništvo Sv. Vida). Naime, kada mu je bilo tek sedam godina morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, zajedno sa svojim odgojiteljima, pobjeći u Lukaniju, jer ga je njegov otac htio prisiliti da odbaci vjeru. To je bilo upravo na početku velikog Dioklecijanova progonstva pa je Vid i u tuđini za svoju vjeru morao trpjeti, pojasnio je propovjednik.

Uhvaćen je kao kršćanin i sa svojim skrbnicima odveden u Rim. Tu je Vid učinio nekoliko čuda, među njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji je bio opsjednut. Ali to mu nije pomoglo pa je sa svojim pratiteljima bio osuđen na smrt. Nakon mučenja bačen je u kotao vrelog ulja, no iz njega ga je spasio anđeo koji ga je odnio natrag u Lukaniju, gdje je umro. „Eto tako kaže pisana predaja, a mi se ne trebamo zamarati njezinim pojedinostima, jer svaka je predaja u Crkvi nastala na temelju istinitoga događaja, poglavito kad je riječ o prvim svjedocima vjere“, rekao je don Anđelko te posvijestio da su „odgojitelji maloga Vida, baš kao i apostoli i svi prvi kršćani, ozbiljno shvatili Isusove riječi o progonu i trpljenju za vjeru te su i Vidu o tome govorili. Ali, očito je, on se nije toga prestrašio, jer je Isus također rekao: ‘Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite…!’ Mali Vid, premda u dobi kao naši krizmanici, jasno je shvaćao značenje tih riječi i bio je spreman trpjeti za Isusa“, naglasio je propovjednik te okupljene vjernike potaknuo da promisle kako oni sami shvaćaju te Isusove riječi.

Jer, dodao je, iskustvo kaže da većina kršćana danas Isusove riječi ne uzima ozbiljno, tj. odnose se prema njima kao da se ne njih ne odnose. „A razlog za to je dvostruka neozbiljnost koja je kod katolika očita u praksi. Prva je površan odnos prema Božjim Zapovijedima, a druga je iskrivljen odnos prema svetcima. To je najočitije po kršenju druge i treće Božje zapovijedi pa je psovka postala naša nacionalna sramota, nepoštivanje Dana Gospodnjeg velika narodna grjehota“, objasnio je don Anđelko te naglasio da sveci za nas imaju dvostruko značenje.

„Oni su nam najprije uzori za nasljedovanje, a zatim zagovornici kod Boga, ali ne kao ‘automati’ za ispunjavanje pobožnih želja. Stoga je kod mnogih prisutna današnja katolička praksa znak velike površnosti u odnosu na Božju riječ i općenito na vjeru. Sv. Vid, iako je bio dijete, u tome je bio neusporedivo ozbiljniji. Zato je on, unatoč svojoj mladosti, i danas uzor, svjetlo i primjer kršćanskom narodu. On iz 4. st. i nama u 21. st. svojim životom šalje poruku kako biti kršćanin, kako se ponašati u današnjim okolnostima, kada u Europi nema krvavih progona, ali se crkve zatvaraju i prodaju, kada mnogi izlaze iz Crkve, a s druge strane, čak i mislioci koji se smatraju ateistima zagovaraju povratak katoličanstvu! To dokazuje da je sv. Vid moderan svetac, da je suvremen te da svi, i djeca i odrasli, od njega imamo što naučiti. A to je da kršćanin danas ne smije biti površan u vjeri, nego stalno mora čitati i učiti, jer je vjersko neznanje ‘doseglo zastrašujuću razinu’, kako je davno rekao papa Benedikt XVI.“, naglasio je don Anđelko.

Na kraju propovijedi posvijestio je da je glavna poruka života sv. Vida da „kršćanin mora biti svetac u današnjem modernom bezboštvu, koje je već preplavilo Europu, a jako se širi i kod nas, što je očito po ubrzanom izumiranju našega naroda! Zato su nam za budućnost naše Crkve i naroda potrebni sveti mladi roditelji, koji će na ‘starinski’ način odgajati svoju djecu, kao i sveti mladi ljudi koji će čuvati čistoću do braka i živjeti po ‘redizajniranom’ pravilu Sv. Benedikta: ‘Moli – radi – rodi!’ Samo takvi će biti zdravo žito za kruh naše budućnosti, no oni će biti manjina, ali ne trebamo se toga bojati, baš kako nam je Isus zajamčio: ‘Ne bojte se, malo stado…!’, jer više vrijedi šaka zdravog zrnja, nego ‘velebit’ pljeve“, naglasio je don Anđelko te propovijed zaključio molitvom sv. Vidu da našemu narodu od Boga izmoli takve svete ljude, a nama da mu budemo što sličniji.

Na kraju misnoga slavlja župnik Turkalj je zahvalio svima za doprinos toj svečanosti, a posebno voditelju i propovjedniku, te se oprostio od svojih vjernika nakon četrnaest godina služenja, tijekom kojih je, uz službu biskupijskog ekonoma, zajedno sa župljanima, uz pomoć gospićkog gradonačelnika Starčevića i Ličko-senjske županije te drugih donatora, izveo velike poduhvate u obnovi crkve i župne kuće, kao i na duhovnom području.

Nakon mise, kod spomenika pored crkve prinesene su upaljene svijeće te je održana molitva za Bužimce stradale u Drugom svjetskom ratu i poraću, kao i za sve poginule branitelje u Domovinskom ratu. Potom je druženje nastavljeno u velikoj dvorani župne kuće, uz piće, kolače i domaće specijalitete, kao i uz glazbu Plitvičkih bećara.