Slavlje je započelo petominutnom zvonjavom zvona u čast Presvetom Srcu Isusovu. Na početku mise, biskup Huzjak pozdravio je sve prisutne, posebno članove Marijanskog zavjeta za Domovinu i njihovog duhovnog pratitelja, vlč. Josipa iz Đakovačko-osječke nadbiskupije.

U uvodu, biskup je istaknuo kako svetkovina Presvetog Srca Isusova poziva vjernike da svoje misli i pogled uprave prema Srcu Isusovu koje je bilo probodenom iz ljubavi prema čovjeku i za njegovo spasenje. “U tom Srcu nalazimo svjetlo, snagu i putokaz za kršćanski život”, naglasio je.

Podsjetio kako je pokojni papa Franjo svoju posljednju encikliku, Dilexit nos, upravio Crkvi kako bi joj ukazao na taj izvor milosti i snage kojom je Bog ljubio čovjeka.

U prigodnoj homiliji, biskup Huzjak govorio je o dubokoj simbolici Srca Isusova kao znaku Božje bezuvjetne ljubavi. “Slika dobrog pastira koji traži izgubljene i vodi ih k životu, odražava istinsku brigu Boga za svakog čovjeka”, rekao je, nadovezujući se na riječi svetog Pavla kako je “ljubav Božja razlivena u srcima našim”.

Podsjetio je i kako u spomenutoj enciklici Sveti Otac upućuje Crkvu na izvor milosti i ljubavi koji nalazi u Presvetom Srcu Isusovu. Papa Franjo je s velikom zauzetošću predložio Crkvi na razmišljanje svoju encikliku o kojoj govori upravo o toj božanskoj ljubavi, jer je u Srcu Isusovu izvor Evanđelja.

Za ljudski život, srce je u središtu organizma i o njemu ovisi puno toga. Ali srce je oduvijek simbolizira cijelog čovjeka, posebno za one dobre ljudske kvalitete. Upravo zato Srce Isusovo je bilo otvoreno kako bi pokazao ljudima istinsku ljubav koja je bezuvjetna.

Biskup je napomenuo kako “nije bilo kršćanske kuće u kojoj nije bilo slike Presvetog Srca Isusova i Marijina, koje su podsjećale čovjeka gdje su izvori one ljubavi koja bi trebala krasiti svaku kući i svaku obitelj, svaki odnos među članovima obitelji.”

Nakon pričesti, biskup je pred slikom Presvetog Srca Isusova izmolio posvetnu molitvu, kojoj su se vjernici pridružili pjevanim zazivima i odgovorima.