Kako je to uobičajeno na misi u crkvi sv. Andrije u Gradini sudjelovali su ribari s toga područja. Ta se misa svake godine održava u ranim popodnevnim satima, sukladno specifičnom dnevnom rasporedu obveza u ribarstvu.

Svečanost u čast sv. Andriji u Vrsaru inače započinje procesijom od groblja prema crkvi sv. Andrije, no procesija ove godine nije održana zbog jake kiše.

Preč. Jakovljević je u prigodnoj homiliji okupljenim ribarima, uz ostalo, čestitao blagdan njihova zaštitnika.

Kako u Vrsaru tako i u Gradini uvodni pozdrav je okupljenima uputio vlč. Zohil. Na početku prigodne homilije preč. Jakovljević je istaknuo, citirajući sv. Pavla, da je za spasenje, osim molitve, potrebno srce koje vjeruje.

„Apostol Andrija je tragao za Mesijom. Bio je učenik sv. Ivana Krstitelja, jer je vjerovao da je on Mesija kojeg očekuju. Međutim, kad je Ivan na rijeci Jordanu pokazao tko je ‘Jaganjac Božji’, Andrije kreće ususret Mesiji. Biti otvoren, rekli bi mi danas, poticajima Duha Svetoga trajno je stanje Isusovih učenika. Moramo i mi danas, kako nas poziva papa Franjo, osluškivati što Duh po svakome od nas progovara kako bi došli u suglasje s Božjom voljom. Mi smo pozvani da budemo Andrije našeg vremena. Da mi danas dovedemo svog brata, člana svoje obitelji, svog bližnjeg, kao što je on doveo svog brata Petra k Isusu. Andrija nije ostao samo sebi dostatan ili želio Isusu privatizirati za sebe i smatrati eto kako je on jedini dostojan do bude u Božjoj blizini. Andrija tu radost susreta s Isusom širi dalje, ide po svog brata Petra i govori mu da su našli Mesiju. Budi Andrija u svojoj obitelji, svojoj župi i sredini, da u snazi vlastite iskustvene vjere možeš ljudima svjedočiti za Krista i dovoditi mu ljude. Svako jutro je obala novog dana. Svaki dan susrećemo ljude i među njima i one koji traže Boga. Traže ga, ne možda u teološkim spisima, već u prirodi, u našim životima. Andrija je tražio Mesiju. Prepoznao ga i povjerovao. Pošao za njim i doveo mu svog brata. To su redoviti stupnjevi do Boga: tražiti, prepoznati, povjerovati, poći i oduševljavati druge za Boga“, potaknuo je preč. Jakovljević okupljene.

„Ljudi osjete koliko mi govorimo spoznajno, jer smo to pročitali, naučili; a koliko srcem, da to živimo, da smo se s time poistovjetili. Dok danas molimo zagovor sv. Andrije molimo da budemo jedni drugima „putokaz“ do Boga, da jedni druge usmjeravamo na Krista. Boga se ne može privatizirati, jer sve je njegovu i sve njemu pripada. Sv. Pavao, nadalje, nam danas govori: ‘tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen’. Zazvati ime Gospodnje i biti spašen nije rijetkost u pomorskom i ribarskom životu kad se čovjek suoči s morem a kopno i mirna luka daleko. Taj istinski krik, vapaj, dolazi ne samo iz straha, koji je sigurno prisutan, već i iz vjere da u tom trenutku jedino Bog pomaže. Vjernik gotovo svakodnevno zaziva ime Gospodnje, ali nisu rijetki slučajevi kad u teškim životnim situacijama to čine i oni koji ne vjeruju. Ova misa je zahvala Bogu za takve trenutke”.

„Čuli smo u današnjem evanđelju kako Isus poziva dva brata“, nastavio je propovjednik. „Bili su ribari. Po čitave noći bi potapali mreže. Kad bi pukla zora, ostajali bi očarani ljepotom. No čeznuli su za dubljom ljepotom. Za Bogom. Jedan se zvao Šimun, a drugi Andrija. Jednog su jutra na obali jezera sreli čovjeka. Čovjeka duboka, čista pogleda. Čovjeka iz čijih je očiju izbijalo nebo. Visoko nebo u dubini čovjekova oka. U očima toga čovjeka otkrili su ono o čemu im je govorila jutarnja dubina jezera iz kojega se rađala zora, mladi dan. Taj čovjek je svratio u njihov dom, sjeo s njima za stol i rekao im: ‘Pođite za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi. Oni istoga časa ostaviše mreže i pođoše za njim’. (Mt 4, 19-20) Svatko je od nas ribar u Božjem kraljevstvu. Naše mreže nisu satkane od niti vune ili najlona, već od ljubavi koja zahvaća drugog i oživljava, jer ga dovodi do izvora Ljubavi – Boga. Kršćanska mreža se pročišćava s djelima milosrđa i praštanja kako bi uvijek bila prikladna za evanđeosko ribarenje. U kršćanskoj mreži nitko ne ugiba, nego se preporađa u ljubavi za vječnost. Neka naše vjerničke zajednice budu evanđeoske mreže za preobrazbu ovog svijeta. U ovoj župi imate sliku i relikviju istarskog ribara koji i danas svojom svetošću dovodi ljude do Boga – to je bl. Miroslav“, rekao je preč. Jakovljević, koji je uz sve ostale službe ujedno i vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića. „Kad nam je teško razviti mreže ljubavi i praštanja, molimo da ih bl. Miroslav s nama razvije kako bi uvijek donosili bogat rod: ljubavi, zajedništva i praštanja a time onda i duhovnog i tjelesnog ozdravljenja. Ulazimo u vrijeme došašća koje nas potiče na budnost, da se pokrenemo, da tražimo Mesiju kao bi ga mogli naći u djetetu Isusu. Želim nam svim da poput sv. Andrije tragamo za Mesijom, da ga pronađemo – slijedimo i da druge dovodimo do Njega“, riječi su kojima je preč. Jakovljević zaključio propovijed.

Nakon popričesne molitve vlč. Zohil je uz prigodne zahvale pobliže predstavio preč. Jakovljevića. U znak zahvale uručen mu je prigodan dar.