Koncelebrirali su dekan Osječkog istočnog dekanata, preč. Anto Šiško, gvardijan kapucinske crkve i samostana u Osijeku fra Juro Šimić te domaći gvardijan fra Venancijem Mihaljević.

U homiliji je srijemski biskup sv. Antuna opisao kao „jednoga od onih svetaca koje narod ne zaboravlja“, dodajući da je riječ o svecu „kojemu majke povjeravaju svoju djecu, mladi svoje životne putove, siromašni svoje nevolje, a izgubljeni svoje traženje smisla“. Naglasio je kako ga narod s razlogom naziva „svecem svega svijeta“ jer „ljudi možda ne znaju uvijek mnogo teologije, ali znaju jedno: sveti Antun vodi Kristu“.

Govoreći o jubileju 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga, propovjednik je istaknuo da je sv. Antun „jedan od najljepših plodova franjevačke duhovnosti“, a njih dvojicu povezivala je „ista vatra, a to je Krist“.

Osvrnuvši se na liturgijska čitanja, rekao je da „prava mudrost dolazi od Boga“, te je dodao: „Današnji svijet zna mnogo, ali često ne zna kamo ide. Svijet danas napreduje tehnički, ali duhovno ostaje prazan.“ Istaknuo je kako je sv. Antun shvatio da „znanje bez Boga ne može ispuniti srce“ te pozvao okupljene da preispitaju „što mi danas tražimo, za čim trčimo i što je za nas u životu najvažnije“.

Posebno je naglasio važnost molitve, upozorivši da suvremeni čovjek „ima vremena za ekran, za vijesti, za društvene mreže, posao i zabavu, ali često nema vremena za Boga“. Dodao je kako „ne može srce biti mirno ako je udaljeno od izvora mira“ te pozvao obitelji da ponovno otkriju zajedničku molitvu.

Tumačeći Pavlove riječi o darovima u Crkvi, biskup Svalina je poručio da nitko nije beskoristan te da svaki vjernik ima poslanje svjedočiti Evanđelje vlastitim životom. „Možemo govoriti o vjeri, ali ako nema dobrote, praštanja i poštenja, riječi ostaju prazne“, rekao je, istaknuvši kako je snaga sv. Antuna bila u njegovoj autentičnosti.

Govoreći o poznatoj pobožnosti sv. Antunu kao pomoćniku u pronalaženju izgubljenoga, biskup je naglasio da najveće izgubljeno blago nisu materijalne stvari, nego „izgubljena vjera, izgubljeni mir, izgubljena ljubav u obitelji, izgubljeno poštenje i izgubljena nada“.

Na kraju homilije pozvao je okupljene da ne podcjenjuju mala djela dobrote: „Možda ne možemo promijeniti svijet, ali možemo promijeniti nečiji dan. Možemo nekome vratiti nadu, oprostiti i biti svjetlo ondje gdje živimo. Tako počinje svetost.“

Na kraju misnog slavlja fra Venancije je zahvalio biskupu Svalini na dolasku i propovijedi, istaknuvši kako je ona snažan poticaj ne samo franjevcima, nego i svim vjernicima. Ujedno je podsjetio na povijesnu povezanost franjevaca i Srijema te izrazio želju da ondje ponovno procvjeta crkveni život.

Biskup Svalina uzvratio je zahvalu te spomenuo pripravu Srijemske biskupije za obilježavanje 800 godina njezine novije povijesti – što je predviđeno za 2029. godinu. Pozvao je vjernike iz Osijeka i okolice, a napose one rodom iz Srijema, da hodočaste u Srijem i upoznaju njegova bogata duhovna i kulturna mjesta, od Srijemske Mitrovice do Petrovaradina i Tekija, poručivši: „Dobro ste nam došli. Vratite se svojoj kući, među svoje.“

Tijekom dana kroz franjevačku crkvu i samostan u Osijeku prošlo je, i sv. Antunu se pred njegovom zavjetnom slikom preporučilo, oko 10 000 vjernika iz Osijeka i okolice.