Misno slavlje predvodio je karmelićanin iz Graza o. Vedran Pavlić, u koncelebraciji s domaćim župnikom Mirom Tomasom, a posluživao je br. Ante od Djeteta Isusa (Slavić). Liturgijsko pjevanje te II. Večernju svetkovine predvodile su sestre karmelićanke. Uvodeći u misno slavlje, o. Vedran vjernike je uputio kako je sv. Ivan od Križa u temeljima redovničkog života i svećeničkog djelovanja karmelićana te u temeljima svakodnevice sestra karmelićanki koje žive klauzurno.

U propovijedi je o. Vedran kazao kako Crkva na čast oltara te crkvenim naučiteljima proglašava osobe koje su Boga doživjele na poseban način i daju ljudima svjedočanstvo života – svjedočanstvo o Bogu „iza kojega nema ništa drugo, više“ jer „svima nam je napustiti ovaj svijet, koliko god da je krasan, lijep“. Pojasnio je da je svaki karmelićanski samostan preslika ne samo izraelskog Karmela, nego nebeskog Karmela – rajskog vrta te uputio da su kršćani „izabrani narod Božji i Bog nam silno želi pokazati svoju blizinu, a to je duhovnost Karmela – da osjetimo prisutnost Božju u našoj svakodnevici“.

„I kontemplacija o kojoj se puno čuje u karmelskoj duhovnosti, o kojoj sv. Ivan od Križa govori – nama ne znači ništa drugo – nego imati hram u svome srcu“, pojasnio je o. Vedran i vjernike pitao pripremaju li svoje srce da bude Betlehem, pa kada se Isus rodi liturgijski – da se rodi i u njihovoj duši i srcu kao malo djetešce. Podsjetio je na izričaj ovog crkvenog naučitelja – „Ništa, ništa, ništa, ništa“ i naglasio da askeza dobro dođe u svakodnevici jer „koliko ima stvari, malih stvari, sitnica svakodnevice koje našu dušu ne ukrašavaju, ne uljepšavaju, ne čine ju ugodnom za prisutnost Božju i unatoč tome Bog prebiva u njoj“.

Govoreći kako sv. Ivan od Križa Karmel prikazuje kao strmo brdo, propovjednik je uputio da pri usponu na njega postoji „prečac“, a to su teologalne kreposti: vjera, nada i ljubav. „Mnogo toga u ovom svijetu, ono što se čini da je sve – često je ništa, a i ono malo koliko dobivamo po Bogu i u Bogu obogaćuje nas toliko duboko da zapravo dobivamo sve“, prenio je riječi sv. Ivana od Križa i podsjetio na zajedničko učenje njega i sv. Terezije Avilske – „Solo Dios basta“ („Samo Bog je dovoljan“). „U tome se nalazi velika mudrost. Mnoge su brige u svijetu i čovjek se pita ‘Čemu?’ A zapravo samo je malo Boga dovoljno u srcu. I to je ono što vam želim – da nam ovo došašće bude tako blagoslovljeno“, zaključio je propovjednik.

Na kraju misnoga slavlja predvoditelj je zahvalio prisutnim hodočasnicima, rekavši kako su za svetkovinu – uz sliku sv. Ivana od Križa – i oni svojim dolaskom „ukrasili“ taj samostan. Govoreći o svojoj službi u Grazu kazao je kako je potpora i Slavoncima koji tamo dolaze na rad jer „najvažnije je da ostanemo uz Isusa u kojim god okolnostima bili“.

Na raspolaganju za ispovijed bio je profesor ekumenske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Antun Japundžić, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.