„Sveti Marcijan u povijesti je bio rado čašćen. U novije vrijeme malo slabije, ali to nas ne treba obeshrabriti. To ne treba umanjiti lik i djelo svetog Marcijana“, rekao je vlč. Gregić govoreći o mučenicima u Katoličkoj Crkvi.

Mučenicima nazivamo kršćane koji su radije podnijeli žrtvu vlastitoga života nego iznevjerili svoju vjeru i zajedništvo s Kristom. U kršćanskoj starini, onaj koji je tako završio svoj ovozemaljski život nazivan je svjedokom. Bez obzira gdje se mučeništvo dogodilo, mučenici su bili zajedničko blago cijele Crkve. Njihovo je štovanje u svim dijelovima uvelike pomoglo da se cijela Crkva osjeti čvršće povezana u tom zajedništvu. Tako je i sveti Marcijan koji se zavjetovao novoj religiji, u ono doba kršćanstvu, nakon što mu je sin obolio. Ozdravljenjem njegova sina Ivana, obitelj prelazi na kršćanstvo nakon čega postaju žrtve progona i na koncu su ubijeni, rekao je propovjednik.

Dodao je da mučenički čin uvijek u sebi uključuje prihvaćanje žrtve života iz ljubavi prema nekome – Bogu, čovjeku, prijatelju, narodu, domovini. U tome je njegova veličina i vrijednost. „Govoriti o idealima za koje su se žrtvovali mučenici bilo je korisno i danas kako bi suvremenom naraštaju ti ideali postali privlačni, da se osvijetle i umnože putevi dobrote, a umanje putevi zloće. Jadno je društvo koje je otporno na dobre inicijative, a glatko propušta loše.“

U nastavku je kazao kako danas u svijetu imamo potrebu isticati život za druge kako su to činili učenici. Svijet sve više osjeća da je jedna fizička cjelina u kojoj je potrebno izgrađivati skladno zajedništvo. Ljudi će moći uživati plodove toga zajedništva samo onda ako umnože darove svoje dobrote koja se vidi po tome koliko su se spremni žrtvovati za to zajedništvo. Zajedništvo je samo onda jako kad je kod svakog subjekta aktivno načelo primanje-davanje. Nema zajedništva u kojemu bi jednom pripadalo pravo primanja, a drugima samo darivanje, kazao je vlč. Gregić.

„Drugim riječima, pretpostavka svakog zajedništva jest da u njemu postoji osjećaj darivanja drugome, pojedincu ili skupini. Put koji zaobilazi svaku teškoću nije put spasenja, nego put propasti i za zajednicu i za pojedinca. Kada u obitelji, mjestu, narodu prevladava osjećaj da svako breme treba izbjeći, tu nema budućnosti. Ne treba zaobilaziti teškoće kada je njihovo prihvaćanje potrebno za dobro okoline. To je spasonosno za svakog pojedinca. Na takvim pozicijama treba dosljedno i uspravno stajati ne izmicati se odgovornostima, zadacima koje stavlja pred nas za naše zvanje, službu, ulogu oca, majke, uloga odgovornoga radnika u mjestu, Crkvi, svijetu.“

Zaključujući propovijed istaknuo je da su kršćanski mučenici prihvatili onaj način zajedništva prema ljudima koje je Krist propagirao i za koje je do kraja za nas vjerno svjedočio. To zajedništvo se izgrađuje s Kristom i po Kristu. To zajedništvo ljudi ne mogu svojim sposobnostima sami ostvariti. Zato kažemo da je to nadnaravno zajedništvo. Mučenici, vjerni svjedoci zato su izazov suvremenom svijetu. Zato je potrebno o njima govoriti da svijet ne ostane bez nade u budućnosti, zaključio je.

Na kraju misnog slavlja, mons. Francetić je zahvalio vlč. Gregiću i okupljene pozvao na molitvu sv. Marcijanu čije relikvije se nalaze u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije i jedne su od najvećih i najstarijih riječkih relikvija koje su darovane gradu Rijeci 1662. godine. Tijelo sveca uredile su još sestre benediktinke koje se nalazi u sarkofagu na bočnom oltaru svetog Antuna Padovanskog u istoimenoj župi.