Proslava svetkovine svete Anastazije u Samoboru

Središnje euharistijsko slavlje u župnoj crkvi u Samoboru predvodio nekadašnji samoborski kapelan, a danas povjerenik za pastoral mladih i pastoral sportaša u Zagrebačkoj nadbiskupiji, velečasni Kristijan Tušek u suslavlju s pročelnikom Katedre pastoralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, profesorom doktorom znanosti Josipom Šimunovićem, gvardijanom samoborskog franjevačkog samostana fra Željkom Janjićem te domaćim župnikom i dekanom Samoborsko-okićkog dekanata, prečasnim Ivicom Cikom i župnim vikarom u župi Svete Anastazije, velečasnim Markom Nimcom.

„Anastazija zavrjeđuje stati uz red onih koji su ušli u prvu molitvu Crkve što dokazuje njezinu važnost u prvoj kršćanskoj zajednici koja se okuplja upravo na grobovima mučenika – istaknuo je u homiliji Kristijan Tušek. „Nije slučajnost – nastavio je propovjednik – da se svetkovina svete Anastazije slavi omeđena s dva stožerna blagdana, s Božićem, koji smo nedavno proslavili, a na koji je prema povijesnim izvorima i prema predaji, Anastazija položila svoj mučenički život. Svetkovina Uskrsa, pak, krije se u prijevodu njezina imena jer “anastasis” znači uskrsnica, odnosno ona koja je uskrsnula ili, pak, ona koja je za život vječni“, naglasio je velečasni Kristijan Tušek dodavši da nam upravo to značenje i ta dva blagdana te Anastazijin život mogu pokazati u kojoj je mjeri moguće biti Kristov ovdje na Zemlji.

U Božiću slavimo savršenu blizinu čovjeka s Kristom jer Bog nam ne želi ostati dalek i nema drugog puta i načina nego da siđe među nas i da sam, uzevši ljudsko tijelo, stupi na Zemlju. Ta Božja blizina prema čovjeku protkana je kroz cijelo Sveto Pismo, kroz riječi ohrabrenja davnih proroka i Božjih glasnika, rekao je još velečasni Tušek. Pozvao je vjernike da jedni prema drugima budu ljudi blizine.

Svetkovina Uskrsa govori o ustrajnosti u vjernosti kakvu prepoznajemo u životu svete Anastazije, koja je spoznala živoga Krista i usprkos svih prijetnji hodila putom Kristova Evanđelja, istaknuo je velečasni Kristijan Tušek dodavši kako nam takve vjernosti danas nedostaje zbog čega su brojni brakovi, mnoge obitelji i razna prijateljstva razoreni upravo zbog olakog prelaženja preko danih obećanja. Osvrnuo se i na svećenstvo rekavši da bi svetih zvanja danas bilo više da je u srcima svećenika, redovnika i redovnica istinska i potpuna krepost prema evanđelju i Kristu kojega svakodnevno podižu za oltarom te vjernost riječima izrečenim kod svećeničkih ređenja i redovničkih polaganja zavjeta.

Kristijan Tušek je na kraju vjernike pozvao da prepoznaju Kristovu blizinu ovdje na Zemlji te slijede Anastazijinu jednostavnost i ustrajnost u vjeri.