Proslava je počela tradicionalnom procesijom s kipom Blažene Djevice Marije iz crkve prema vanjskom oltarnom prostoru.

U propovijedi vlč. Kralj istaknuo je da nismo mi sami uvijek isti, već smo u svakom trenutku drugačiji stoga i riječi Svetoga pisma drugačije djeluju na nas i te nam pokazuju svjetlo u tami našeg postojanja. U tu tamu postojanja ubrajaju se i naši preci koji su podigli prvobitnu kapelicu Blaženoj Djevici Mariji na tom mjestu u vremenu kada je tim prostorima vladala kuga. Blažena Djevica nije ostavila svoju djecu bez odgovora, njihova vjera je pokazatelj vjernosti Gospodinu, ali i spremnosti da gledaju u budućnost. Vjera ima to obilježje da čovjeka stavlja u položaj promatranja ne samo tegoba svakidašnjeg života već iskrenog pogleda u budućnost kojoj se kroči.

Upravo je Blažena Djevica Marija u svojem hvalospjevu Veliča istaknula kako je Gospodin pogledao na neznatnost službenice svoje. Iako majka našeg Gospodina, Marija nije propustila priznati kako je Bog velik u svojem djelu spasenja. Time ona pokazuje stvarnosti koje Sveto pismo na svim stranicama ističe – Gospodinu je svaki čovjek bitan. U Njegovim očima ne postoje važni i nevažni – stalo mu je do svakog čovjeka, rekao je propovjednik, poručivši da bi takav trebao biti naš pristup životu.

Upozorio je da je danas primjetan zamor našega naroda – na svim stranama očituje se teškoća ustrajanja u naporu da nam svima bude bolje. Sve to svoj korijen ima u pogledu na čistu materijalnost našeg društva. Izgubila se dimenzija duhovnih stvarnosti. A proslava Velike Gospe upravo je to – trajan podsjetnik kako svaki čovjek ima priliku prispjeti u društvo svetih. Naš život se ne iscrpljuje u čistom ovozemnom životu. U sebi nosimo određenje za vječnost.

U nastavku je vlč. Kralj istaknuo da danas trebamo svete ljude, a svetost uključuje žrtvu koja pokazuje ljubav koja je temelj našeg postojanja, ljubav koje je usmjerena prema budućnosti, ljubav kakvu je imala  Blažena Djevica Marija je imala takvu ljubav – ljubav da kaže svoj „Da“ Bogu, da kroči putem teškoća i nepoznanica kako bi bila zadobila najbolji dio postojanja – vječnost.

Okupljene župljane i hodočasnike pozvao je da čuvaju zalog tradicije, da se kada prolaze ispred župne crkve, sjete da su ju podigli ljudi koji su vjerovali u budućnost i svoj život gradili na vjeri u zagovor Blažene Djevice Marije. Kada je prvobitna kapelica bila sagrađena ovdje je živjela tek šačica ljudi – danas je ovdje čitav jedan grad. Budućnost nije nestala, već je oko ove crkve izgrađena. I to je pokazuje kakav treba biti svaki štovatelj blažene Djevice Marije – u sadašnjosti djelovati s mislima na budućnost. Danas se truditi i žrtvovati oko toga da bude svet kako bi mogao uistinu pokazati svima Lice Božje. I ne zaboravimo – svatko od nas je Bogu bitan, dok je Blažena Djevica Marija jamac te stvarnosti. U njoj smo zadobili ono najbolje od ljudskog roda – spremnost da živimo za ljubav – ljubav prema Bogu i bližnjemu. Trudimo se to u život provesti, zaključio je propovjednik.