Proslava svetog Antuna Padovanskog u Iloku

U suslavlju je bio fra Antun Hajmiler, župni vikar Župe sv. Ivana Kapistrana. Okupljene hodočasnike dočekao je i pozdravio gvardijan samostana fra Grgur Blažević. Misnom slavlju prethodila je procesija s kipom sv. Antuna od kapele sv. Ivana Nepomuka 300-tinjak metara udaljenoj od crkve sv. Ivana Kapistrana. Hodočasnici su poveli procesiju, nosili kip sv. Antuna i pjevali prigodne pjesme. U crkvi je potom slavljena misa, koju su svojim pjevanjem pratili zborovi triju župa, uz dirigiranje Stefanije Obleščuk i Karla Šetala te orguljašku pratnju Ivana Bera.

Osvrćući se na evanđeoski odlomak, u homiliji je vlč. Ivković napomenuo da su sol, pa tako i svjetlost, potrebni za normalan život. „Bez soli naš organizam ne funkcionira, bez svijetlosti nema kisika niti raspoznavanja pravoga puta. Sveti Antun je bio sol zemlje i svjetlost svijeta. Sol je uvijek na stolu, ali nikada nije u središtu pozornosti. Ako nedostaje soli, svi se uskomešaju i traže sol, ali inače ona zna biti tijekom čitavoga ručka na stolu, a da nitko ne pomisli na nju. Sol se predaje hrani u cijelosti i želi hranu staviti u prvi plan, a ne sebe. I upravo je takav bio i sveti Antun. Njegova dobrota nije bila predstava, nije bila gluma, nego je svoja djela činio samozatajno i nikad nije privlačio pozornost na sebe. Antun je bio poput svjetlosti koja je po sebi nevidljiva, ali čini vidljivim ono na što padne“, istaknuo je propovjednik.

Zaključujući homiliju, naglasio je kako sv. Antun potiče na promjene u životu, „da se Krist proslavi u nama, po nama i nad nama za život vječni. Uzalud nam ovo Antunovo ako nećemo učiti od sveca cijeloga svijeta, biti sol zemlje i svjetlost svijeta“. Nakon misnog slavlja, hodočasnici su se uputili u razgledavanje Gradskog muzeja Ilok  i Iločkog podrum nakon kojeg je slijedio objed u franjevačkom samostanu te izlet na Principovac.