Biskup Ćurić na početku homilije istaknuo je važnost toga Gospina svetišta koje seže još od daleke prošlosti, točnije od godine 1332., kad se bilježi njegov prvi spomen te da je dragotinska crkva bila središte kršćanskog života gotovo svih naselja smještenih na padinama Dilja, uključujući i grad Đakovo.

Vodilja Božjeg spasonosnog plana za nas

U daljnjem obraćanju vjernicima biskup je stavio naglasak na potpuno predanje i vjeru kakvu je imala Blažena Djevica Marija. Upravo po Marijinu primjeru prepoznajemo i slavimo njezinu trajnu prisutnost i združenost s Kristom jer nam je donijela utjelovljenoga Boga koji je radi nas i radi našega spasenja postao čovjekom. Marija je vodilja Božjeg spasonosnog plana za nas, u njoj nam se krije i njen nam život svjedoči iskustvo živoga Boga, rekao je biskup Ćurić i nastavio: „I s pravom možemo reći da smo s Marijom uvijek na izvoru onih temeljnih, glavnih istina kršćanske vjere: u njoj nam sjaji istina o Božjem utjelovljenju i istina o plodovima spasenja po Kristovu uskrsnuću. U Mariji prepoznajemo i slavimo njezinu trajnu združenost s Kristom. Kad je začela i rodila Spasitelja, u tom se događaju zauvijek očitovalo dostojanstvo ljudskoga života – i tijela i duše, zapravo svega onoga što pripada čovjeku. S Njom je darovana radost jedne prevažne istine: u našu je stvarnost zauvijek ušao Bog. Ona je svijetu donijela utjelovljenoga Boga koji je radi nas i našega spasenja „postao čovjekom“. Marija nas, ujedno, vodi i do izvora gdje ćemo otkriti Božji naum spasenja za nas. Kad ju večeras slavimo, proslavljenu i na nebo uznesenu, želimo prepoznati da nas Isus koji je rođen u njezinu krilu, Onaj koji je za nas umro i uskrsnuo, sve želi privući k sebi“.

Novi „Božji kovčeg“

Osvrćući se na liturgijska čitanja propovjednik je naglasio važnost Božjeg kovčega koji se nalazio u središtu Izabranog naroda jer je označavao trajnu Božju prisutnost unutar svojeg naroda. Upravo će ih Bog dalje voditi na njihovu životnu putu. No, u Novom zavjetu možemo u Mariji prepoznati taj isti Božji kovčeg jer se upravo od nje rodio naš Spasitelj, uputio je mons. Ćurić rekavši: „Novi Savez u Kristovu utjelovljenju kršćanskoj je zajednici dao jasan temelj da u Mariji prepozna novi ‘Božji kovčeg’, mjesto Božjeg dolaska i susreta s njim. I primjećujemo, Bog za svoj dolazak više ne izabire tek neka posebna mjesta, ni predmete, ni spektakularne pojave. Ono što mu je najdragocjenije je živi čovjek, ljudska osoba i njegovo srce. Tamo se želi nastaniti i to je svojim utjelovljenjem i učinio rodivši se iz krila Djevice Marije… Dok smo slušali kratki ulomak Lukina evanđelja, možda nas je na trenutak obuzelo čuđenje kako Isus odgovora na usklik: Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!, kad odgovara: ‘Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!’ Nije Isus zaboravio jedinstveni događaj svoga utjelovljenja. Isus, lako to možemo uočiti, smjera na plodove – na spasenje i blaženstvo onih koji prihvaćaju njegovu Riječ i po njoj postaju baštinici novoga života, onoga koji struji prema vječnosti. Htio je tako jasno upozoriti na jednu novu logiku s kojom trebamo razumjeti i prihvaćati smisao utjelovljenja, s jasnim pozivom da ‘blaženstvo’ u sebi uvijek nosi zahtjev – otvoriti se zajedništvu i susretu s Kristom po prihvaćanju njegove riječi“.

Neka se obnovi naš život u vjeri

Pri kraju biskup je svakom hodočasniku stavio na srce da s bdijenja ponese u svoj daljnji život i poseban poziv, a on glasi u središte vjere staviti Božju riječ, odnosno razmatrati Sveto pismo, što znači neprestano se truditi ponovno iščitavati i pokušavati razumjeti ono što nam Bog po njemu progovara, da se uistinu u našem životu osjeti prava Radosna vijest i Božja prisutnost.

Zatim je poručio: „U zajedništvu s Marijom neka se još snažnije zagrije i obnovi naše razumijevanje i život u vjeri. Molimo za duhovnu i životnu snagu da nam srce ne bude ni „skučeno“, ni otvrdnulo – u stalnim bojaznima i strahovima kao da nas Bog uopće nije otkupio i kao da nas ne ljubi…“ te je pozvao na čvrstu vjeru u revolucionarnu snagu ljubavi jer se „samo na tom putu obnavlja snaga i vjerodostojnost cijele Crkve – njezinih pastira, biskupa i svećenika, redovnika i redovnica, i svakog Kristova vjernika“.

Na kraju euharistijskog slavlja, kroz svetište je tradicionalno formirana procesija sa zavjetnom slikom Gospe Žalosne. U procesiji, na čelu sa svećenikom sudjelovali su i đakovački bogoslovi te mnoštvo vjernika koji su pohodili svetište te su se s upaljenim svijećama i lampionima pridružili slavlju svetkovine.

Na svetkovinu Velike Gospe u Dragotinu su slavljene tri mise. Misno slavlje u 9 sati predvodio je vlč. Mato Mićan, sudac na Međubiskupijskom sudu u Đakovu te duhovni suradnik samostana Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. U 11 sati svečano misno slavlje predvodio je vlč. dr. Grgo Grbešić s KBF-a u Đakovu, uz nekolicinu svećenika koji su koncelebrirali. Završno misno slavlje je predvodio domaći župnik vlč. Blaž Jokić.

Velik broj vjernika se i ove godine okupio u svetištu Gospe Žalosne u Dragotinu. Mnoštvo njih hodočastilo je u skupinama, među kojima najviše njih iz grada Đakova. Tijekom dana hodočasnici su imali prigodu za ispovijed, dok su prije svakog misnog slavlja bogoslovi predvodili molitvu krunice.