Premda u nešto promijenjenim uvjetima i pod posebnim mjerama zbog uputa Stožera, a zbog sprječavanja širenja zaraze koronavirusom, velik broj hodočasnika i ove se godine uputio Gospi u Ilaču. Raspored misa i pobožnosti, unatoč pandemiji, ostao je nepromijenjen. 

Na uočnicu Velike Gospe slavljene su tri mise. Prvu  u 19 sati predvodio je ovogodišnji mladomisnik Matej Perić iz Tovarnika. Misu u 21 sat predvodio je domaći župnik i upravitelj svetišta Ivan Đakovac. Nažalost zbog epidemioloških mjera ove godine nije održana svečana procesija sa slikom Gospe Ilačke i svijećama oko svetišta. Posljednju misu uočnice predvodio je vlč. Petar Maskaljević iz Lipovca.

Na sam dan svetkovine svečanu misu u 10.30 predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. Ivan Ćurić. Na početku misnoga slavlja mons. Ćurić pozdravio je sve nazočne u svoje osobno ime i uime nadbiskupa Đure Hranića.

Govoreći o osobnim iskustvima koje svaki vjernik i hodočasnik nosi sa sobom iz ilačkog svetišta biskup Ćurić naglasio je da mu se duboko u srce urezala hodočasnička godina 2015. kada je ilačko svetište slavilo veliki jubilej – 150. obljetnicu postojanja: „Ne mogu zaboraviti kako su Ilačani, predvođeni svojim župnikom Ivanom, tako zdušno pripravili to veliko slavlje. Tada smo si u dragom spomenu dozivali u pamet onu 5. korizmenu nedjelju 1865. godine kada se u Ilači u sokaku kroz koji je prolazio put prema Nijemcima pojavio izvor vode. Čudesni su to i izvanredni događaji tih dana posvjedočeni osobnim iskustvom. I mogle su to postati tek priče, da nam povijest ovoga svetišta nije donijela činjenicu da su baš ti događaji zahvatili nečije živote i tako ih snažno obilježili i promijenili. Nikada, braćo i sestre, neka priča nema tu snagu da snažno promijeni i usmjeri nečiji život. Ali to su događaji. I oni su postali i svjedočanstvo drugima. I to ubrzo, sedam godina poslije čudesnih događaja u Lurdu. Tako je ovdje u Ilači, kako to znamo s ponosom reći, započeo Hrvatski Lurd – Gospino svetište na Vodici prema kojem vjernici ovoga kraja rado upravljaju svoje hodočasničke korake.“

U nastavku homilije, biskup se osvrnuo na trenutačnu situaciju obilježenu borbom protiv koronavirusa, i na liturgijska čitanja, odnosno biblijski navještaj koji uvijek promatra istinu našega postojanja u povezanosti s Bogom i ne prepušta nas naivnom, nerealnom pogledu, već upućuje na pravo lice stvarnosti u kojoj sasvim konkretno prepoznajemo i plodove zla. Stoga je mons. Ćurić podsjetio: „Nekoć, na samome početku povijesti, čovjek je pristao na razgovor i dijalog sa Sotonom i povjerovao mu te je zaveden propao u „bezdan odijeljenosti od Boga“. No, s Marijom na sasvim izuzetan način započinje jedan novi dijalog, nova suradnja i novi put zajedništva s Bogom koji nam je darovan i naviješten, sada na „utjelovljeni“ način, na stazama našeg ljudskog života i pokazuje nam da upravo ovaj svoj život trebamo razumjeti i živjeti kao put spasenja – kao mjesto na kojem smo pozvani redovito i svakodnevno otkrivati Božju nazočnost u svom sadašnjem životu, na licima i u srcima ljudi s kojima živimo.“

Biskup je potom naglasio kako nam Marija pokazuje primjer te rekao: „Ona doživljava i priznaje da je sve Božji dar: sav njezin život i postojanje, njezina svetost, njezina vjera, blažena je jer je vjerovala; njezino neoskvrnjeno djevičanstvo i čudesno Bogomajčinstvo. Zato puna utjehe i radosti izražava hvalu: “Veliča duša moja Gospodina, … što pogleda na neznatnost službenice svoje, jer silne zbaci, a uzvisi neznatne, gladne napuni dobrima, … “ Draga braćo i sestre, molimo i danas za duhovnu, kršćansku snagu „svoga srca“. Da nam ono ne bude „skučeno“ i otvrdnulo – u stalnim bojaznima i strahovima, „kao da nas Bog nije otkupio i kao da nas nije „zamilovao i „uzljubio“ u svome Sinu. Molimo da nam srce ne bude usko kad trebamo druge iskreno i srdačno ljubiti, kad druge trebamo prihvaćati, kad trebamo opraštati i ponovno ustajati, ostavljajući „na stranu“ i svoje i tuđe grijehe, odustajući i udaljujući se od neprijateljstava; da nam srce bude iskreno kad trebamo svjedočiti i zalagati se za poštene i pravedne odnose;  kad se trebamo žrtvovati – znajući da, ne licemjerje i laž, već djela iskrene ljubavi nikada nisu bez odricanja i žrtve, ali znamo: u svemu nas jača Isusov primjer ljubavi na Križu i njegova pobjeda u uskrsnuću, koja je slavno zasjala u Djevici Mariji.“

Homiliju je mons. Ćurić zaključio riječima: „Izvore divni, Majko nam sveta, Ilačka Gospo, moli za nas! Živom pobožnošću i danas preda te izlijevamo molitvu: obnavljaj u nama mudro srce da mognemo živjeti i gledati svijet istinito, realno, ali uvijek s očima onih koji imaju nadu, onih koji u svoj život dozivaju i osjećaju blizinu i snagu Božje ljubavi.“

Na kraju mise biskup je zahvalio mještanima Ilače i župim suradnicima koji se svake godine zdušno uključuju u organizaciju proslave Velike Gospe. Posebnu zahvalu i pohvalu uputio je župniku Đakovcu koji je tijekom 10 godina bio upraviteljem ilačkog svetišta, a sada odlazi u Župu sv. Nikole, biskupa, u Vinkovce.

Istoga dana jutarnju misu u 7 sati predvodio je novi ilački župnik Vedran Bilić, misu u 9 sati predvodio je fra Matija Marijić. Popodnevnu misu u 16.30 slavio je susjedni župnik Marin Putilin iz Lovasa, a posljednju misu u 19 sati predvodio je domaći župnik Đakovac.