Uz svečara bilo je nazočno petnaestak svećenika redovnika s kojima je bio povezan službom i prijateljstvom.

Mjesto Mačkovec je tijekom druge polovica 20. st. slavilo sedam mladih misa (fra Velimir Dobošić, fra Ivan Holetić, fra Vlado Klement Novak, Franjo Radek, fra Josip Vrbanec, fra Stjepan Jambrošić i fra Ivan Damiš), a početkom 21. stoljeća mladu misu slavio je Hrvoja Damiš, a pet djevojaka je pošlo putem redovništva u Družbi Milosrdnih sestara Sv. Križa i Služavki Maloga Isusa.

Na zlatnoj misi propovijedao je fra Franjo Jurinec, OFM dugogodišnji svečarov prijatelj.

Stjepan Jambrošić rođen je 20. kolovoza 1949. u Mačkovcu od oca Josipa i majke Agate r. Radiković, a kršten je župnoj crkvi sv. Nikole u Čakovcu. Nakon osnove škole, koju je pohađao u Mačkovcu i Šenkovcu, odlučio se za redovničko zvanje. Nakon redovničke formacije i studija filozofije i teologije zaređen je za svećenika 4. travnja 1976. u Zagrebu. Kao mladomisnik, od travnja do konca srpnja 1976. bio je član samostana u Zagrebu na Kaptolu, a potom je sve do 1990. obnašao službu župnoga vikara (Vukovar – Borovo naselje, Kloštar Ivanić, Požega i Klanjec). Od svetkovine Velike Gospe 1990. do konca kolovoza 1999. obnašao je službu župnika župe Đurmanec te tijekom godinu dana istu službu u Klanjcu. Od konca 2000. do danas obnaša službu župnika župe Hrvatska Kostajnica. Osnutkom župe Donji Kukuruzari (20. srpnja 2010.) imenovan je župnim upraviteljem te župe. Već treći mandat obnaša službu dekana Dubičko-kostajničkoga dekanata.

Na koncu mise pročitana je čestitka provincijala fra Ivice Jagodića OFM u kojoj piše: „Uime Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda želim Ti zahvaliti za tvoju vjernost pozivu, za ljubav prema bratstvu, za sve godine predanoga služenja Provinciji i Crkvi. Hvala ti za svjedočanstvo franjevačkoga života, za bratstvo koje si gradio, za dobro koje si činio tiho i nenametljivo, ali ustrajno i plodonosno. Danas zahvaljujemo Gospodinu za sva mjesta u kojima si služio, za ljude koje su susretao i za trag vjere koji si ostavio u njihovim životima. Mnogo toga ostaje zapisano samo u Božjem srcu, ali upravo je to ono najvrjednije blago koje prati svakoga Kristova svećenika.“

Potom je župljanin Tomislav Vrbanec uputio čestitku uime župljana Mačkovca. U čestitki je istaknuo: „Župljani župe Mačkovec ponosni su na svoje svećenike, redovnike i redovnice. Zvanja su polako nicala i rasla u nazočnosti i brizi dobrih i pobožnih roditelja, a također i revnih i uzornih franjevaca koji su iz Čakovca dolazili slaviti nedjeljnu misu, a također i u poučavanju vjeronauka. Franjevcima je osobito bila na srcu zajednica ministranata – kojih je vazda bio lijepi broj. To je bilo plodno tlo gdje je sjeme Božjega poziva moglo niknuti. Dragi svečaru fra Stjepane, zavoljeli ste poniznog slugu Božjeg iz Asiza, sv. Franju, njegovu spremnost na odricanje, njegovu ljubav i posvećenost molitvi, njegovu ljubav prema Bogu i čovjeku, a u njegovom mističnom iskustvu rana još dublje ste zavoljeli Raspetoga Spasitelja ‘čije nas rane izlječiše.’“ Župnik Anđelko Košćak pridružio se čestitkama.