Proslava župne svetkovine sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima
Proslava svetkovine sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima
Središnja vinkovačka Župa sv. Euzebija i Poliona na sedmu vazmenu nedjelju 29. svibnja, proslavila je svoje nebeske zaštitnike, a središnje euharistijsko slavlje predvodio je kancelar Biskupskog ordinarijata u Srijemskoj Mitrovici preč. Tomislav Lasić.
Koncelebrirali su dugogodišnji vinkovački župnik, sada u miru, mons. Tadija Pranjić, gvardijan samostana sv. Antuna Padovanskoga u Vinkovcima fra Josip Blažević i domaći župnik Damir Stanić.
Na početku misnoga slavlja predslavitelj je rekao „da slavimo one koji su s tisućama tolikih drugih, natopili svojom krvlju ovu Zemlju, prostore, na kojima danas živimo i koji smo niknuli na sjemenu njihove krvi“.
U homiliji je, govoreći o odabiru zaštitnika župe, istaknuo kako svjetlo mučenika 1700 godina nakon njihove smrti ne prestaje sjati. Ne prestaje sjati primjer čvrstoće vjere, hrabrosti i požrtvovnosti za stado koje mu je povjereno, vjernosti Kristu, biskupa Euzebija, kao ni čitača na liturgijskim slavljima – Poliona, mladića koji je znao što je prava vrijednost u životu. „Njihova svjetlost i dan danas sjaji svakome od nas, pa i onda kada ga mi ne želimo vidjeti. I onda kada se mi, kao ljudi najčešće koncentriramo na mrak, samo gledamo ono negativno, probleme kojima smo okruženi, i ne vidimo tolika dobra kojima smo blagoslovljeni svaki dan u ovome vremenu, u kojem, usprkos strahovima, epidemijama, i dalje živimo. Uvijek je bilo teškoća, problema, bolesti, iskušenja, i upravo danas, više nego ikada, svijetao primjer ovih dvaju svetaca, mučenika, dvaju sinova Vinkovaca, svijetli i dalje, pozivajući svakoga od nas da se ugledamo na njih“, rekao je preč. Lasić.
Poručio je da se poput Poliona ne odričemo trajnoga, neprolaznoga blaga zbog prolaznoga i trenutačnoga. „Među vama su nerijetki i te kako prolazili kušnje, patnje i probleme, zbog svoje vjernosti Kristu i svome rodu, zbog onih vrijednosti za koje se nisu libili dati svoj život i u Domovinskom ratu. Ima i onih koji svoju slavu, moć, bogatstvo ne žele žrtvovati. I mi ćemo sebi reći danas kako nam se ne isplati lupati u prsa da sam Kristov. Koliko smo spremni činiti kompromise zbog vlastite vjere? Nije moderno danas boriti se za čovjeka, za život, za one vrijednosti zbog kojih su naši roditelji i djedovi i bake, i stoljećima unazad, doslovno davali svoj život da se ne odreknu Krista“, rekao je preč. Lasić.
Kancelar je govorio o tome kako se klanjamo sami sebi ili jedni drugima, u ljudskim veličinama, koje su umišljene, nepostojane, lažne, žrtvujemo na oltare bogova koje nam nameće današnje društvo, a Bog nam daje svoje zapovijedi, koje nisu popularne jer čovjeka vuče duh ovoga svijeta. „Na nama je izbor. Bog nam daje zapovijedi kako bismo imali život. Bog ne kažnjava. Kažnjavamo sami sebe svojim odabirima. Euzebije i Polion, napravili su odabir da svoje patnje pridruže Kristovima na križu, kako bi bili dionici Kristove smrti, i kako bi s njim bili dionici Njegova uskrsnuća i života vječnoga u proslavi. I zato, dan danas cijeli svijet zna i slavi njihovo ime. I dokle god žrtvujemo vječne vrijednosti zbog malo nekih sebičnih ugoda, prolazne dobiti, izabrali smo sami. I moramo biti svjesni i hrabri prihvatiti posljedice svojih djela, riječi, propusta, ono što ispovijedamo na početku svake mise, a što tako slabo ispovijedamo u ispovjedaonici ili u dnevnom ispitu savjesti – što sagriješih mišlju, riječju, djelom i propustom, dobro koje sam propustio učiniti, a imam ga prilike činiti svaki dan. Tek danas ćemo moći doći Kristu, poslušati Njegove riječi iz Evanđelja, doći mu umorni istina, i opterećeni sadašnjim i ovozemnim životom, ali ćemo onda u Njemu naći, ne samo odmor, nego vječnu slavu i vječni život“, zaključio je preč. Lasić.
Prije završnoga blagoslova, domaći župnik Stanić uputio je kratko prigodno slovo, a predvoditelj misnoga slavlja poručio je: „Neka ova svetkovina ne bude samo nešto što će biti oko blagdanskoga stola, nego neka bude onaj primjer koji će svijetliti u našoj svakodnevici u trenutcima i situacijama u obitelji, na radnome mjestu, u susjedstvu, kad ćemo tu pokazati da smo kršćani. Lako je biti kršćanin nedjeljom u crkvi. Kad izlazite, onda postajete kršćanin. Neka nas primjer, zagovor i snaga mučenika svetih Euzebija i Poliona na tome putu prati, pomaže i zagovara“, potaknuo je preč. Lasić.
Pjevanje je predvodio domaći Mješoviti zbor „Sv. Cecilija“ s voditeljicom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac, prof.
