U homiliji je na početku spomenuo kako „svetkovina Velike Gospe mnoge ljude pokreće na put, baš kao što u naviještenom evanđelju slušamo o Mariji koja hita, žuri u pohod svojoj rođakinji Elizabeti.“ „Uočavamo da je Marija spremna žena, ona je spremna poći na Božju riječ. Kad se Božja riječ začne u čovjeku, kad Bog biva prisutan u našem životu tada ne možemo ostati na istom mjestu nego nas snaga njegove ljubavi pokreće. Nismo više ljudi koji stanuju nego ljudi koji putuju. Mi smo putnici na ovoj zemlji, naš hod zemljom nije lutanje nego idemo prema svom cilju“, kazao je biskup Radoš.

Potom je govorio o blaženstvu, blagu vjere koju Elizabeta prepoznaje u Mariji istaknuvši kako je vjera uvijek blaženstvo koje daje jednu novu dimenziju ljudskome životu, pobuđuje ono božansko u čovjeku. To božansko u čovjeku očituje se i u njegovom govoru jer kad je netko „blažen znači da je Bog u njemu lijepo progovorio i daruje mu da i on lijepo govori, daruje mu oči da prepoznaje Božja djela spasenja, ozdravljenja, nade za jedan novi život“, protumačio je biskup Radoš, potaknuvši vjernike da lijepo govore o onima koji su im Božji dar: supružnicima, djeci, roditeljima, prijateljima. Ohrabrio ih je da u bližnjima prepoznaju Božji dar i blagoslov te da na taj dar uzvrate i svakodnevnim lijepim govorom s bližnjima i o bližnjima.

Marija je putokaz za naš život, a taj je putokaz sažet u Marijinom „Veliča“ u kojem prepoznaje silna djela Božja u svojem životu i životu izraelskog naroda, kazao je nadalje biskup Radoš. „Njezina veličina nije u onome što je ona učinila nego u onom što je Bog učinio u njezinom životu. Naša veličina nije u onome što mi činimo nego u onome što smo dopustili Bogu da učini u našem životu. Kad primijetimo, osjetimo, zahvalimo Bogu na njegovim darovima tada otvaramo prostor svoje nutrine da Bog može nastaviti djelovati u našem životu“, rekao je biskup.

U nastavku je protumačio kako se na svetkovinu Velike Gospe uzima evanđelje Marijina pohoda Elizabeti i njezin Veliča zato što govori o putovanju s Bogom koje ima jasan cilj: susret s čovjekom u kojem se događa i susret s Bogom. „Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo, to je onaj put koji je Isus nakon uskrsnuća otvorio, On ga je za nas učinio prohodnim, On je taj put kako je za sebe rekao, On je tim putem prošao kako bi nam pripravio mjesto. I pripravio je mjesto najprije Onoj koja je imala pripremljeno mjesto za Njega da se On može utjeloviti, nastaniti u našem zemaljskom životu. I nama govori da ako imamo pripravljeno mjesto za Njega ovdje, u našem zemaljskom životu čeka nas mjesto kod Njega u nebu. Mariju vidimo kao putokaz nade nama, putničkom narodu, da znamo da imamo cilj prema kojem idemo, ali i put kojim nam je ići hranjeni euharistijskom hranom. Marija uznesena na nebo je i naš put i Ona nas na tom putu prati i uvijek vodi svome Sinu koji je srce, središte i radost njezinoga života“, zaključio je homiliju biskup Radoš.

Na kraju misnog slavlja domaći župnik Neven Blažon zahvalio je svima koji su uzeli udjela u pripremi proslave župne svetkovine, župnim suradnicima, čitačima, zborašima, ministrantima, čuvarima tradicije u narodnim nošnjama, a napose svećenicima iz dekanata i gostima koju su koncelebrirali misno slavlje. Zahvalio je i biskupu Radošu na pastirskoj riječi i brizi za svećenike i povjereni mu narod.

Nakon završnog blagoslova uslijedio je ophod biskupa, svećenika i vjernika oko oltara Uznesenja Marijina praćen pjevanjem hrvatskih marijanskih pjesama.