Svečanu misu predvodio je o. Đuro Hontić, župnik pulske župe sv. Ivana Krstitelja te gvardijan samostana sv. Franje Asiškog u Puli zajedno sa župnikom domaćinom vlč. Ivanom Prodanom. Pjevanjem na misi je animirao župni zbor župe sv. Josipa pod ravnanjem Jelene Orober Bastijančić.

„Blaženica se i danas, preko svojih sestara brine za rast i odgoj novih naraštaja”, rekao je predslavitelj u uvodnom dijelu homilije. Nadalje se osvrnuo na citat iz evanđelja „Žetva je velika, a radnika malo“. Obraćajući se djeci, nastojao je pojasniti im pojam žetve te pravljenja kruha, što je nekada bila uobičajena praksa u obiteljskom domu, a ta se vještina prenosila s generacije na generaciju. Naglasio je važnost kruha kao osnovne živežne namirnice.

Još je jedan kruh jako važan, kruh na oltaru koji se pretvara u Tijelo Gospodinovo”, naglasio je propovjednik te nastavio: „Isus kada govori o žetvi misli prvenstveno na rad na njivi Gospodnjoj.”

Ističući da je Isusu poslao sedamdeset i dvojicu, propovjednik je istaknuo kako su navjestitelji poslani svima, jer se u to vrijeme smatralo da postoje 72 naroda.

„Isus im je poslao one koji će ih duhovno hraniti. Isusu je stalo do svih ljudi na ovome svijetu, vidimo ljubav Božju i brigu za cijeli svijet, vidimo kako smo svi jednako važni u Božjim očima. ‘Žetva je velika a radnika malo’ znači da je na svijetu velika potreba za Bogom. Mnogo je na svijetu zavoditelja, no jedino prvo rješenje je onaj kruh, ona hrana koja nam dolazi od Isusa Krista”, rekao je propovjednik. „Kroz povijest je bilo mnogo navjestitelja, no Isus nas i danas opominje da budemo svjesni da je žetva velika a radnika malo, pa je stoga svatko od nas taj poslanik Božji u ovome svijetu, svatko od nas je taj radnik u žetvi Gospodnjoj.”

I bl. Petković je u svoje vrijeme shvatila tu poruku. Već od svojih prvih dana uzorno je živjela u svojoj obitelji, bila je šesto od osmero djece u bogatoj obitelji. No, situacija u Europi u ovom dijelu svijeta u to vrijeme bila je teška, ona je osjetila da nju Bog šalje da se brine za siromašne i potrebite. Na poseban način brinula se za školovanje, odgoj i izobrazbu djevojaka koje će biti te majke koje će hraniti ovaj svijet kruhom Božjim. Već je u obitelji primila dobre primjere i poticaje, roditelji su bili dobri vjernici. Tadašnji dubrovački biskup Marčelić ju je podržavao u njezinom radu, i tako je ona već u svojim mladenačkim danima u Blatu na Korčuli osnovala svoj prvi samostan, i sa svojim prvim prijateljicama osnovala, pod pokroviteljstvom biskupa Marčelića, zajednicu koja će se brinuti za školovanje i odgoj djevojaka.

Djelovanje zajednice proširila je na Južnu Ameriku, a potom i na druge dijelove svijeta. Družba je 1952. osnovala svoju središnjicu u Rimu te od tada ima i papinsko odobrenje. To je jedina autohtona čisto hrvatska zajednica”, rekao je propovjednik.

„Kako to nas danas Bog zove da budemo radnici u Njegovoj žetvi?”, zapitao se predvoditelj.  Smatra da je kršćansko odgajanje djece jedan od načina. U nastavku homilije istaknuo je potrebu prenošenja pravih kršćanskih vrijednosti na mlađe generacije, a to se najbolje prenosi upravo primjerom roditelja. „Okruženje u kojem živimo nije baš sklono dobrobiti čovjeka, oni koji su zaduženi za opće dobro iskorištavaju svoje položaje da bi njima bilo dobro, zato oni nisu autoritet. No kada djeca vide da se roditelji bave samo tim političarima, koji se ne brinu za opće dobro, djeca tada s pravom ni ne slijede svoje roditelje”, rekao je propovjednik. „Roditelji još i imaju osjećaj da je jedini i pravi smisao života ono što se čuje u crkvi, ali to ne mogu prenijeti djeci s uvjerenjem, jer čim iziđu iz crkve bave se moćnicima ovoga svijeta. Na nama je da shvatimo da bismo više trebali razgovarati o riječi Božjoj, da bismo više trebali slušati što nam to Isus govori, da bismo više trebalo među sobom govoriti o onome što u crkvi čujemo. Tako bi djeca osjetila onu pravu vrijednost koju im mi stariji trebamo i možemo prenijeti. Tako možemo i moramo biti oni pravi radnici u žetvi Gospodnjoj. Trebamo promijeniti naše usmjerenje, ne gledati na moćnike ovoga svijeta, već gledati na Krista Gospodina, i kako sv. Pavao kaže u Poslanici ‘Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista’. I današnja je blaženica znala da u patnji i trpljenju postaje slična Kristu Gospodinu. Prihvaćajući križ, žrtvu i trpljenje za one koji trpe i pate pokazala je da je Kristova i bila je uzor koji su i drugi nasljedovali.

Molimo blaženu Mariju od Propetoga Isusa Petković da nam bude primjer u našem prihvaćaju i nošenju križa te hodu za Isusom Kristom, kako bi tako bili radnici na njivi Gospodnjoj i po kojima će ta milost Božja dolaziti u ovaj svijet, posebno na mlade i djecu, da se ne izgube u zlu ovoga svijeta”, poručio je župnik Hontić.

Na kraju mise djeca iz vrtića „Marija Petković“ održala su malu „akademiju“ – pjevali su i recitirali u čast blaženice. Nakon mise i nastupa mališana pred crkvom i u dvoranama ponudilo se sve prisutne kolačima, pićem i sladoledom te su se okupljeni zadržali u razgovoru i druženju.

Kod posvete crkve svetog Josipa i oltara, 14. studenoga 2004., tadašnje poglavarice Zajednice sestara Družbe Kćeri Milosrđa koju je osnovala blažena Marija Petković, darovale su relikvije blaženice koje su s relikvijama porečkih mučenika sv. Mavra i Eleuterija postavljene u podnožje oltara.

Blažena Marija od Propetog Isusa Petković proglašena je blaženom 6. lipnja 2003. godine u Dubrovniku.  Od tada se uz zaštitnika svetog Josipa u toj crkvi i u župi slavi blažena Marija Petković kao suzaštitnica. Blažena Marija Petković već 1947. godine poslala je svoje sestre u Pulu u župu sv. Josipa i djelovale su u pulskoj bolnici. I danas njezine sestre djeluju u Puli u župi Krista Spasitelja na Velom Vrhu gdje vode Dječji vrtić „Marija Petković“.