Jutarnju misu predvodio je fra Josip Patrčević dok je glavno misno slavlje u 19 sati predvodio župni vikar iz pavlinskog samostana Kamensko kod Karlovca p. Luka Madunić. Na večernjoj misi su koncelebrirali gvardijan fra Juro Šimić te karmelićanin br. Jakov Milić, koji je navijestio evanđelje. Središnjem misnom slavlju prethodila je franjevačka krunica, a na kraju, fra Juro je izmolio Litanije na čast Gospe od Anđela.

U svojoj prigodnoj homiliji p. Luka je među ostalim istaknuo da je mala crkva Gospe od Anđela podno grada Asiza, zvana još i Porcijunkula, sv. Franji Asiškom bila draža od svih drugih. Porcijunkula znači „komadić“ (njive), a sv. Franjo, kao veliki štovatelj Blažene Djevice Marije, htio je da svi ljudi u toj crkvici dožive dar potpunog oprosta. Uspio je 1216. godine izmoliti od tadašnjeg pape Honorija III., Božji dar ljudima danas poznat kao porcijunkulski oprost. Time je omogućio vjernicima da u svakodnevnim nastojanjima prepoznaju da su dostojni Božje ljubavi i naklonosti prema ljudima koja se na poseban način očituje kroz oprost grijeha.

U životu svakoga čovjeka postoje neke stvari i mjesta, neke osobe, koje su posebno važne, koje leže na srcu ili su prirasle srcu. Tako je i sv. Franji ta mala crkva, kojoj je prijetilo rušenje, bila osobito draga. U njoj je čuo Božji glas, u njoj se nanovo rodio. Od te crkvice Franjo je načinio sjedište svoga Reda, ali je odbio prihvatiti od benediktinaca vlasništvo nad njom. Na koncu je Franjo, lišen baš svega, preminuo u porcijunkuli preporučivši kapelicu zaštiti i skrbi svoje braće.

Uz to zdanje vezan je i tzv. porcijunkulski oprost. To je posebna milost koju je ondašnji Papa zajamčio bratu Franji na njegov zahtjev jer je taj svetac i zaljubljenik u Krista želio „sve ljude poslati u raj“. Sv. Franjo tim blagdanom i porcijunkulskim oprostom može biti primjer i poticaj u zauzetosti za drugoga, njegovo zemaljsko i nebesko dobro. Pod naslovom Gospa od Anđela, štuje se Majku Gospodina našega Isusa Krista, kojoj je anđeo Gabrijel navijestio događaje u kojima će ona sudjelovati.

Kao poslušna vjernica Blažena Gospa u vjeri ih je prihvatila i Bogu rekla svoj „Fiat“ – neka mi bude, tj. svoj „Da!“. Vjernicima je poručio da se uče od sv. Franje i Marije slušanju i predanju Božjoj riječi i volji te da se nastoje čuvati od ljage grijeha kako bi mogli u tom slavlju zavrijediti dar potpunog oprosta grijeha, doživjeti obraćenje te na koncu zavrijediti vječno spasenje.

Naglasivši da vjernici na nebu imaju Oca koji ih ljubi i prima onakve kakvi jesu propovjednik je posebno ukazao na važnost uzajamnog oprosta među ljudima. „Ne možemo zavrijediti oprost svojih grijeha od dobroga Boga ako ne želimo od srca oprostiti mi ljudi jedni drugima“, istaknuo je p. Luka.

Na kraju misnog slavlja gvardijan fra Juro je zahvalio svima koji su se okupili na slavlje, onima koji su sudjelovali u trodnevnici, napose p. Luki koji je došao iz Karlovca te vodio duhovnu pripravu kao i završnu misu.