„Temelj Marijine veličine je njezina vjera, vjernost i predanost, oslonjenost na Boga, upravo zbog toga Marija je na udaru sotone, upravo zato, zmaj hoće da ženi, čim rodi proždre dijete; to nije bilo koje dijete, to je Božji Sin“. U nastavku ovoga odlomka prvog čitanja iz Otkrivenja stoji nešto vrlo znakovito: ‘Nakon što zmaju nije uspio plan sa ženom, kaže sveti Ivan, bijesan ode, i zarati sa ostatkom njezina potomstva – to su oni koji čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo, to su oni koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je’. To se i na nas odnosi, rekao je u uvodu homilije vlč. Kaćunko, naglasivši kako se „ Sotona nikada ne okomljuje na one koji njemu služe, ne napada svoje suradnike, ali okomljuje se na Bogu vjerne, na one koji drže Božje zapovijedi, na one kojima je Križ svetinja, a to smo mi, i zato smo i mi danas sa istom mržnjom na udaru Sotone“.

Posebno vidimo da su čak uspješni oni koji danas u svijetu potpaljuju vatru mržnje i rata. Ne događa se to slučajno – to su planovi, a taj zmajev bijes, i mi smo osjetili u komunizmu, još jače duboko smo proživjeli tijekom terorističke agresije u obrambenom Domovinskom ratu, jer đavao zna dobro da hrvatski narod, bez obzira na slabosti i vrludanja, od stoljeća sedmog, čuva Božje zapovijedi, drži svjedočanstvo Isusovo. Zbog te vjernosti evanđelju, hrvatski narod je stradavao stoljećima, a evo 90-ih godina prošlog stoljeća za Krst časni i slobodu zlatnu, dali su život i mnogi naši kojih se danas posebno sjećamo, za njih molimo, i za njihovu žrtvu Bogu zahvaljujemo, naglasio je i dodao.

Znamo da je cijeli svijet danas, medijski i politički, usmjeren na rat u Ukrajini i uza sav užas, koji se događa u ratovima, ne smijemo smetnuti s uma da je to, posebno ono što je na prvim vijestima u svim medijima jedna vrsta zavjese, odvraćanje pozornosti od nečega drugoga, jer, premda je rat Sotonin biznis, golema razornost zmajeva plana očituje se danas na duhovnoj bojišnici, to je ono što nije toliko opipljivo, o tom nema vijesti, a tu je glavno područje borbe dobra i zla, ali skriveno, medijski neotkriveno. Sjetimo se samo famozne korone, nastavio je Kaćunko, tzv. plandemije, politika i mediji stalno su ljudima punili uši tzv. terorizmom, posebno islamskim, a onda je došao drugi teror, teror virusom, potom cjepivom, i evo danas, gotovo da se ne spominje famozni Isil, ali glavni problem, ‘kako sam ja novinarski formulirao jest – esil – kratica od – estradni sotonizam industrije laži – to su svi sadržaji današnje zabavne kulture, od filma, glazbe, mode. Nažalost, tu se uklapa i politika, koju mnogi uzimaju jako ozbiljno, a da pojma nemaju što je sve skriveno iza tog zastora, i koliko mnogo toga služi zapravo za zabavu narodu, nek’ se narod glođe, kolje, svađa…

„Na tom području, strašni pakleni zmaj ima potpunu kontrolu i taj čovjekoubojica od početka, u svoj otrovni plan, stavio je i uništenje našeg naroda, ali i svakog naroda i pojedinca koji je vjeran Bogu. Kršćani nažalost, toga nisu svjesni, i zato nehotice postaju suradnici Sotone, zato proživljavamo povijesnu dramu, tragediju; svake godine u Hrvatskoj nestaje grad s oko 30 tisuća stanovnika, a hrvatski narod ide prema groblju izumrlih europskih naroda. Đavao danas proždire mnogu našu braću, kako kaže Otkrivenje, ne samo kroz pobačaje, nego kroz razne zamke modernog načina života i ono što sotona naziva napretkom, i oni koji mu služe, tu riječ jako ističu „napredak“ – to je nažalost mnogima put u propast, a u taj vražji napredak spadaju također poruke iz filmova, serija, čak i zabavne glazbe, koju pjevuše vjernici, kršćani, diljem svijeta, dođe ti i na misi na pamet, ne možeš se otarasit, a u riječima i stihovima su poruke koje veličaju blud i rastavu, hvale drogu i ovisnosti, i zato je sveti papa Ivan Pavao II. sve to nazvao kulturom smrti, naglasio je vlč. Kaćunko, upozorivši i na vražju zamku kojom on hvata najprije žene – a to je suvremena moda.

Sotona toliko ističe ljudsko tijelo, kako bi čovjek odvratio pozornost od duha i uma, i zato se općenito u današnjoj zabavnoj kulturi organizirano odvija moralno duhovno kvarenje i umno zaglupljivanje, i zato je đavao postigao da je nekim djevojkama važniji pupak, nego mozak, a momcima bildanje mišića, a ne pameti! Ovdje je to na pristojnoj razini a znamo da se, posebno u velikim gradovima, prostačka moda udomaćila i u crkvama, pojasnio je Kaćunko, zaključivši: „Ovaj veliki dan 5. kolovoza, ostat će u povijesti hrvatskoga naroda upisan velikim i zlatnim slovima. Slavimo ga kao dan pobjede. Gospi zahvaljujemo za oslobađanje Hrvatske, ali zapamtimo – borba nije prestala 1995., pred nama su nove i nove oluje, pravi rat vodi se na duhovnoj bojišnici, na području kulture. Odrecimo se pet prokletstava: pobačaja, psovke, preljuba, potkradanja i površnosti, moramo se vratiti Božjim zapovijedima i Isusovu evanđelju, onim krepostima kojima je bio ispunjen život naše drage Gospe!“

Obitelj treba vratiti ljubav prema djeci, nova generacija mladih treba početi živjeti po redizajniranom pravilu svetog Benedikta za naše stoljeće – moli, radi, rodi. Vratimo zajedničku molitvu u obitelji, posebno molitvu krunice, koja je nekoć odjekivala u svim kućama, novo pravilo kršćanske obitelji treba biti krunica a ne sapunica, samo to nam jamči da ćemo imati i osobnu sreću i zajedničku budućnost, odnosno ako budemo živjeli one vrednote, koje su se očitovale u Gospinom životu. „Međutim, moramo biti svjesni da ćemo kao vjerni Isusovi učenici, uvijek biti na udaru zmaja ali nemamo razloga za strah. Ono što je za Mariju rečeno – blago tebi što si povjerovala – to vrijedi i za nas danas.“

Zar nam i obrambeni rat nije potvrda za to? U toj borbi, kao mnogo puta u povijesti, spasila nas je vjera u Boga i pouzdanje u pomoć Majke Božje. I kao cijelu našu prošlost, duboko u nama gorjelo je Božje upozorenje – ako se na me ne oslonite, održat se nećete, i upravo zato su naši branitelji hrabro krenuli u borbu s vjerom u srcu, ali znamo, oko vrata su svi imali Gospinu krunicu, a narod se okupljao i molio, to je važno i nije nimalo slučajno da su se mnoge velike pobjede našega naroda dogodile upravo na Marijine blagdane.

Ljudske moći na svim područjima su ograničene, danas trebamo radosno prihvatiti riječi koje je o Mariji  naš sveti blaženik Stepinac često ponavljao: „ Nju slijedeći nećeš zalutati, Njoj se moleći nećeš očajavati, dok te Ona drži nećeš se umoriti, dok te Ona štiti ne trebaš se bojati“. To što je vjera našega naroda od stoljeća sedmog, neka bude pravilo našega života i zato je zbog ove vjere davno nastala izreka: hrvatska duša je uvijek marijanska, i čašćenje Gospe Snježne ovdje to pokazuje, da je duša ovog mjesta vidjela gdje je spasenje i kome se treba obraćati. Nisu Rim i Duće jedini na svijetu gdje je snijeg pao 5. kolovoza. Možemo našu odanost Gospi izreći ovako: „Ledena Gospa je nebeski snijeg, koji je prekrio hrvatski brijeg – Bog je stavio tu Isusov stijeg!” Braćo i sestre, blago nama ako povjerujemo da je to formula za sve naše sadašnje oluje i buduće pobjede, zaključio je homiliju vlč. Kaćunko.