U suslavlju su bili župnik don Dražen Dukić, prečasni don Stipe Jerković, kanonik sustolnog makarskog kaptola, i župnik Župe Vidonje don Mladen Margeta. Slavlje su animirali Kominski pivači ‘Klapa na uvo’.

Sveti  Ante je svet jer je bio čovjek ljubavi, Božji čovjek, zato ga slavimo, poručio je don Mato te dodao da je svetac nasljedovao Isusa Krista u ljubavi. Nije nužno da ljubav uvijek prati patnju, ljubav nikad ne želi patnju radi nje same, ljubav želi zajedništvo i zbog tog zajedništva, jer želimo biti sa ljubljenom osobom, ako je potrebno, spremni smo i patiti. Prava ljubav ne zaustavlja se pred poteškoćama, jer se samo tada vidi da je to prava ljubav, naglasio je u homiliji don Mato.

„Teško nam se toliko puta otvoriti, posebno ako smo bili ranjeni – zbog toga što smo pokazali našu ljubav i velikodušnost prema drugim ljudima, a onda ušli u veliku opasnost da se zatvorimo u sebe, kako nas slučajno netko drugi ne bi ponovno ranio. Želimo konačno srce spremiti u jedan sanduk, izolirati, i onda staviti lanac, kako bi se osigurali da nas više nitko ne povrijedi. Da, možda nas tada više nitko neće povrijediti, ali nećemo biti sposobni tu svoju ljubav pokloniti drugima, nećemo biti više sposobni otvoriti se“, rekao je propovjednik te dodao da se jedino mjesto izvan Neba, gdje možemo biti savršeno sigurni od svih opasnosti ljubavi, zove pakao.

Bog ne voli trgovinu, Bog ne voli da kalkuliramo s ljubavlju, želi da ga nasljedujemo, da se dajemo kao što se sv. Ante davao i propovijedao i služio i činio dobra djela, činio čuda – jer je ljubio, i nije gledao kakvi su ljudi prema njemu, a toliko puta su ga izolirali, toliko puta nisu htjeli doći na njegove propovijedi, ali on je ustrajao, on je svoje činio, istaknuo je don Mato.

Mi se tako teško dajemo bezuvjetno, i kad se dajemo drugim ljudima uvijek nešto računamo, kad dajemo, činimo dobra djela, u rukama nam je kalkulator. Kad vidimo da drugi nije uzvratio istom mjerom, naše se srce počinje zatvarati. Jedino rješenje je izići iz toga i darivati se, pokazati uvijek prvi inicijativu, nikad nemoj gledati koliko je tebi tko činio, naglasio je.

Možeš se pitati odakle ti snaga, rekao je don Mato te odgovorio: Bog ti je snaga! Ako si ti sa svojim Bogom i crpiš na tom nepresušivom izvoru ljubavi, nikad ti neće nedostajati ljubavi da ideš u susret drugima. Zašto se u obiteljima hladimo, svađamo; jer je svatko vidio kako je povrijeđen i onda se zatvorio u sebe… Bog želi da ideš u susret kao što je On činio, ljubeći, ali bez  pretenzija da budemo ljubljeni. Moramo se davati i razdavati jer kršćanin ulazi u raj na temelju ljubavi, ne na temelju priča i želja. Vrijeme brzo prolazi, treba ga iskoristiti, naglasio je.

„Bez ljubavi i poniznosti, daleko smo od Boga, koji je ljubav. Ima li išta groznije od čovjeka na ovoj zemlji, a ne zna ljubiti. Najgora bolest koja čovjeka može zadesiti je grijeh, najgore stanje u kojem se netko nalazi je stanje grijeha i kad vidimo da pršti zloća iz nekoga kroz osvetu i razne druge stvari, ne dopusti da budeš zahvaćen tom zloćom. Reci u sebi – on je jadnik, nije mu dobro, boli ga, ja sam prvi  pozvan moliti za sebe i za njega, da nam Bog obojici oprosti. To je stav kršćanina, samilost i sažaljenje, čak pred takvim osobama, prema kojima je itekako teško pokazati ljubav, ali Bog to od nas traži!  Njime je zavladao protivnik, pao je kao žrtva neprijatelja, ja sam pozvan suosjećati, ta njegova zloća je bolest koja ga muči“, nadodao je.

Morate uvijek znati da vi ne znate povijest tih ljudi, istaknuo je propovjednik, naglasivši da mi vidimo što smo primijetili našim očima i što smo možda čuli, ali toliko toga nam ostaje skriveno: kako je neka osoba odgovarala na milost Božju, koliko se trudila, koliko se borila protiv grijeha, kakav je odgoj primila, s kime družila kad je bila mala, kakve je stvari sve čula. Možda se želi osloboditi, a ne zna načina, možda su strasti, navike, toliko zaplele njezino srce. Sve je to pomoglo oblikovanju te osobe. Mi ne možemo biti suci, Bog je jedini sudac, možda je Gospodin  dopustio da više pati i trpi na nekom polju, da ga više  izmuče strasti nego neke druge, nadodao je don Mato.

„A što mi znamo? Toliko puta se stavimo – kao oni koji sve znaju! Ljubiti znači za drugoga čovjeka imati nadu, nikada od njega ne odustati. To je jedini ispravni način, za pristupit drugome – ljubav! Kad toga nema sigurno ćeš pogriješiti. Netko nas može mučiti dan za danom, činiti spletke u našem životu… Ne boj se! Sva ta patnja koju proživljavaš, ako ljubiš Boga i bližnjega, tebe će oblikovati da budeš sličniji Bogu… Svaki udarac tvoga neprijatelja, tebi će pomoći da postaneš svetiji i sličniji svome Gospodinu… Svi neprijatelji koji nam čine zlo u životu su ljudi, koji će nam zapravo najviše pomoći, jer, oni nam posvijeste i kažu u oči ono što nam prijatelji nikad neće reći. Zato budi ponizan i promisli – je li istina ono što ti govore“, rekao je propovjednik.

Sveti Ante imao je toliko puta težinu, znao je ljubiti i okrenuti drugi obraz, znao je ljubiti i kad su mu zabranili propovijedati… Budi čovjek Božji, budi onaj koji oprašta, poručio je vjernicima don Mato.