Slavljene su tri mise a središnju je predslavio don Damir Stojić, župnik Župe Svetog Duha na Jarunu. U koncelebraciji uz župnika fra Denisa Šimunovića bio je i prečasni don Stipe Jerković te brojni svećenici neretvanskih župa i nekolicine svećenika rodom iz Metkovića.

„Snagom našega krštenja primili smo kraljevsku, svećeničku i proročku službu i poslanje. Kad čitamo starozavjetne proroke, divimo se i nameće se ideja da je proročka služba nestala, a to nije istina, dapače, mi imamo puninu proročkog poziva. Ilijino proroštvo samo je bila najava za puninu proroštva Isusa Krista i svećeničkog, proročkog i kraljevskog naroda i zato mislim da je važno kad slavimo blagdan sv. Ilije, i kad razmatramo njegova djela i njegov lik da to ne činimo sa nekom distancom i da se samo divimo što je Ilija činio, nego, mi smo pozvani i opremljeni da budemo proroci. Svi smo proroci snagom krštenja, a na dan svete krizme potvrdili smo ono što smo primili na dan krštenja, zato, na dan svete krizme, imamo puninu darova Duha Svetoga”, pojasnio je Stojić uz naglasak: „O, kad bi mi svi to živjeli, kako bi se obnovilo lice zemlje”. Dodao je kako su proroci bili progonjeni, omraženi među ljudima, zato što su govorili istinu.

„Možda se i mi divimo starozavjetnim prorocima, posebno sv. Ivanu Krstitelju, koji je zapravo novi Ilija, i čudimo se možda kako je narod mogao progoniti proroke a proroci su uvijek progonjeni, zato što govore ono, ne, što narod želi čuti, nego ono što mora čut, što tom narodu smeta…, jer istina boli! Proroci su bili Božji glasnogovornici, ljudi koji su osluškivali Boga u molitvi i prenosili Božju Riječ narodu, a ponekad je to uključivalo najavu kazne, odnosno što će se dogoditi ako narod slijedi Božji poziv, ili ne slijedi”.

„U današnjem izvješću, prva rečenica koja nas može sablazniti je – kako Ilija bježi u pustinju i moli Boga da ga uzme. Mene pomalo tješi što je jedan takav prorok u krizi, jer i ja padnem u krizu – ako je jedan takav prorok u krizi, gdje nećemo i mi pasati u krizi”, naglasio je vlč. Stojić. „Ilija je imao nezahvalnu ulogu, da prorokuje u razdoblju izraelske povijesti 900 g. prije Krista, kad narod nije slušao, počevši od kralja Ahaba koji je okrenuo narod protiv Jahve, te počeo štovati lažne bogove, pod utjecajem njegove žene Izabele, ali malo tko zna, da je kralj Ahab, od svih kraljeva, osim Salomona, najviše proširio izraelsko kraljevstvo, čak više od Davida”.

„Lekcija broj jedan: Zemaljski uspjeh, pred Bogom ništa ne znači, ako si odvojen od Boga! Ilija je ismijao pogane i lažne bogove. Živimo takvo razdoblje danas, takvu ludost u 21. stoljeću da mi se čini da se moramo vratiti sarkazmu i humoru i ismijavati logičnost ovoga svijeta. To je izvanredan put, jer vidimo da Isus isto to ima, a i Ilija pogotovo ih ismijava, i zato, meni se čini da u nekim trenucima kad prestaje dijalog, a meni se čini, nažalost, da je on prestao na nekim pitanjima oko početka ljudskog života, oko naravi braka, oko identiteta čovjeka. Meni se čini da Ilija uopće ne bi ušao u raspravu s tim ljudima, nego ih samo ismijavao. Nema dijaloga sa zlim, nema dijaloga sa nelogičnostima ovoga svijeta, kako je to bilo u ono vrijeme, tako i danas, nema ni danas”, naglasio vlč. Stojić.

„Iz Ilijinog primjera vidimo – kad se dogodi duhovni uspon i pobjeda, kad doživiš zemaljsku pobjedu, stani i pazi da ne padneš, Ilija je baš tad padao u krizu. Apeliram na sve vas, u kriznim trenucima, poput pravog proroka vratite se Bogu, makar to bila očajnička molitva, vratite se Bogu. U ono vrijeme proročka služba nije bila raširena u cijelom narodu nego su to bili izabranici u novom savezu, a mi smo dio novog saveza, proročka služba je dodijeljena svima nama. Pitam vas – je li proročki glas utihnut u tebi, je li duh izabele tako utječe na nas, na Crkvu, da se utihne Božji glas – istina. Duh izabele djeluje na nekoliko načina – želi kontrolirati potpuno, kontrolira kroz strah, laž i smrt i udara na autoritete i vođe, počevši od obiteljske stanice sve do razine svijeta. Ako se osjećaš da namećeš autocenzuru na sebe, da se bojiš nešto reći o istini naše vjere, Crkve i morala na javnom mjestu, možda vas je zahvatio duh Izabele. On koristi strah, prijetnju, jer želi kontrolirati. Izabela nije imala problem sa židovskim svećenicima i sa žrtvama koje su prinijeli Jahvi, sa kraljevima, imala je problema sa prorocima, jer su govorili istinu. I zato, budući da smo svi proročki narod, potičem vas da u skrovitosti, u tihoj molitvi, osobnoj molitvi, pronađete Boga, provedite vrijeme s Bogom”.

Upozorivši na posljedice grijeha bogopsovke, raznih ovisnosti, stanja u brakovima, pomanjkanja ulaska u brak, zatvorenosti životu, poručio je vjernicima da se ne boje života, jer Bog progovara preko života. „Molim dragog Boga da budemo proročki narod”, zaključio je homiliju vlč. Stojić.

Župnik Šimunović na kraju misnog slavlja zahvalio je svima koji su pridonijeli i uzveličali slavlja tijekom Jerihonskog bdjenja i devetnice za proslavu zaštitnika grada.