Misu je predslavio dušobrižnik u Njemačkoj don Nedjeljko Kešina, a suslavio je domaći župnik don Mile Čalo.

Promatrajući naše vjernike od listopada do danas, zapazio sam mnogo toga što se ne bi svidjelo svetom Leopoldu kada je riječ o sakramentu pomirenja. Često nismo svjesni značenja sakramenta pokore i pomirenja, značenja sakramenata u Katoličkoj Crkvi. Nakon iskustva u mojoj njemačkoj župi došao sam do spoznaje da trebam i naše vjernike, ovdje nazočne i nenazočne, ohrabriti za sakrament svete ispovijedi. Otkad se njemački vjernici ne ispovijedaju, a svaki dan i svake nedjelje svi idu na pričest, a nisu svjesni da primaju uskrsloga Krista, srozana je Katolička Crkva, moral, odgovornost za obitelj, društvo i župnu zajednicu. Nadam se i duboko vjerujem da taj val neće zahvatiti našu župnu zajednicu i našu dragu Domovinu, upozorio je vlč. Kešina.

Između ostaloga, stavio je naglasak na duh nepraštanja, koji je velika zapreka za čovjekovo istinsko pomirenje s Bogom i s braćom ljudima. Ne mogu oprostiti, jer nemam duhovnu snagu koja mi daje tu moć, naglasio je. Grijeh – izvor religiozne i moralne bolesti ponajprije je nevjernost i neposlušnost Bogu, veliko zlo i zarazni virus koji nanosi neprocjenjivu štetu vjerniku i zajednici. Opterećen grijehom, čovjek postaje sve nečovječniji, nanosi neprocjenjivu štetu vjerniku i zajednici, po grijehu nestaje ljudske dobrote, plemenitosti, topline i ljubavi; grijeh se kao i bolest mora liječiti, bolest grijeha udaljava čovjeka od Boga i Crkve te ga čini nesretnim i izgubljenim za vječnost, naglasio je.

„Velika opasnost prijeti od ljudske preuzetnosti, oholosti, i uvijek sebe stavljati na prvo mjesto i po cijenu gaženja drugoga svojim riječima, da ne kažem nogama! Ako ne shvatimo ozbiljno grijeh i njegove posljedice, nego uvijek tražimo ispriku zašto sam počinio nešto loše, sotona pleše oko nas i raduje se svakom našem padu, svakoj neiskrenoj ispovijedi, i pjeva hvalospjeve. Tu je grijeh o duhovnoj sljepoći i gluhoći duše i srca, savjest otupi i ne slijedimo glas naše savjesti, nego i dalje srljamo u propast, nadajući se da će nas Bog ipak osloboditi i spasiti u vječnosti.“

Zato imamo danas velikog sveca – svetog Leopolda, koji je u ispovjedaonici liječio milijune duša, milijune savjesti, i nikad mu nije bio teško čekati na onoga koji se udaljio od Boga, koji prezire Boga i njegove zapovijedi, nego je s ljubavlju čekao svakoga da dođe, da se iskreno ispovijedi, da ne zataji ništa od onoga što je učinio, nego da doista iz ispovjedaonice iziđe čista srca, čiste duše i čiste savjesti. Sveti Leopold bio je malen rastom, ali velik duhom, velik srcem, velik ljubavlju jer nikoga nije prezirao, nego svakomu pružio ruku i rekao bi možda ove riječi – dođi brate, dođi sestro, nemoj se bojati, nemoj zatajiti, jer samo s iskrenom ispovijedi možeš ići dalje u život i živjeti sam sa sobom i s drugima u miru! Po zagovoru sv. Leopolda, vi ovdje nazočni učinite taj prvi korak i počnite iznova, zaključio je homiliju vlč. Kešina.

Svetište svetog Leopolda zasjalo je za vrijeme župnika don Stanaka Vrnoge, napomenuo je župnik vlč. Mile po završetku misnoga slavlja i pozvao vjernike na molitvu za njegovo zdravlje.

Tradicionalna procesija ove godine zbog okolnosti nije održana. Pjevane su litanije, a pjevanje su predvodili pjevači župe pod ravnanjem prof. Anite Cuca Bebić.