Raka s moćima sv. Marcele nalazi se na glavnom oltaru ninske župne crkve. Susret Isusa i sv. Marcele, žene iz Isusovog vremena i njegove suvremenice, zapisan je u Lukinom evanđelju koje se i naviješta na svetičin blagdan. Prema predaji, Marcela je žena iz mnoštva koje je bilo okupljeno oko Isusa te je Isusu rekla: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao“. Isus joj je odgovorio: „A još blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i čuvaju je“.

„Riječi Sv. Marcele zapisane su u evanđelju. Kada je slušala Isusa što govori, iz mnoštva je viknula: ‘Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao’. U duhu hrvatskog jezika, to bi se reklo: ‘Blago majci koja te rodila’. To izgovaramo kada se oduševimo nekom osobom. Tu riječ kažemo za osobu kada nas nečim privuče. Ta žena iz mnoštva rekla je to nakon što je Isusa slušala, nakon što je slušala njegovu riječ, jer početak Evanđelja kaže, ‘Dok je Isus govorio…’“, rekao je fra Mario, istaknuvši da to „dakle, nije bio događaj kada je Isus učinio neko čudo, neki znak. To je bilo nakon Isusovog govora upućenog okupljenima. I ona se oduševila riječima koje sluša. A Isus odgovara riječju: ‘Još blaženiji oni koji riječ Božju slušaju i čuvaju’“.

„Nije samo Marcela oduševljena Isusom i njegovim riječima, nego je u tom Evanđelju i Isus oduševljen osobom koja ga sluša, također se i raduje ženi koja je sretna, koju je Božja riječ obradovala, kojoj je Božja riječ unijela radost, novost u njen život. Lijepo je imati baš sv. Marcelu za zaštitnicu – ženu koja je oduševljena Kristom, ženu koju sluša njegovu riječ i Isusa koji je oduševljen upravo takvom osobom“, poručio je fra Mario.

U svjetlu Isusove riječi ‘Blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i čuvaju je’, Fundak je istaknuo da i to pokazuje kako Isus prvo misli na Božju riječ, a onda i na sve one koji slijede njen primjer. „Židovi nekoliko puta dnevno ponavljaju molitvu, ‘Slušaj Izraele, Gospodin je tvoj Bog, Gospodin je jedan…’ Ta molitva započinje svaki put riječima: ‘Slušaj, Izraele’. Jako je važno slušati Božju riječ, biti otvoren za slušanje. Danas je čovjeku teško slušati, mi izgovaramo jako puno riječi. Čujemo i puno vijesti, ali od iznimne važnosti je staviti se u stav slušanja. I onda kad nam je teško, kad smo pritisnuti brigama i teškoćama, kako bi bilo puno korisnije stati pred Gospodina, dati da ti on progovara, jer samo njegova riječ liječi. Samo njegova riječ ima snagu podići nas, samo njegova riječ ima snagu vratiti nam radosni život“, istaknuo je fra Mario, potaknuvši puk da časteći sv. Marcelu, „traži baš od nje, po njenom zagovoru, dar slušanja, dar otvorenog uha“. „Kao što je nju Isus oduševio, kao što je u njen život unio novost, radost, divotu, tako Isus može učiniti i s nama, neovisno u kakvim se životnim situacijama nalazimo. Kada dolazi, Isus uvijek čovjeka diže, raduje, liječi, ohrabruje. Uvijek ga vodi na bolji životni put. To nije krivudavi put, nego vodi u nebesku radost, u zagrljaj našeg nebeskog Oca. Neka i kroz naše životne situacije nas povede takvim putem“, zaključio je fra Mario.

Blagdan sv. Marcele ujedno je bila posljednja blagdanska misa s narodom koju je don Božo Barišić predvodio kao ninski župnik i dekan. Tu službu don Božo napušta nakon devet godina župnikovanja u Ninu i odlazi za župnika župe Uznesenja BDM u Pag.

Na blagdan sv. Marcele don Božo je slavio u misnici koju su mu za oproštajni dar poklonili ninski župljani.

Zahvalio je „molitvenim stupovima“ ninske župe, a to su Molitvena zajednica Gospe od Zečeva i Kursiljo, zahvalio je svima koji obogaćuju život Nina i s kojima je surađivao. To su Udruga žena Aenona koja pridonosi osobitom stvaranju božićnog ozračja, čije kreacije i ukrasi uljepšavaju župnu crkvu i koje priređuju slastice.

Don Božo je zahvalio klapi Condura na svakom srdačnom odazivu za nastup kada su pjevanjem uveličali razna slavlja i čiji je član bio i don Božo. Zahvalio je prvopričesnicima Nina i Zatona i ninskom dječjem vrtiću Morska vila s tetama, za njihov doprinos i radosne trenutke zajedništva.

Župnika Barišića osobito je ganuo dar izuzetno vrijedne svečane misnice te je župljanima rekao da će zbog toga promijeniti i odluku u svojoj oporuci. Naime, Barišić je prije bio odredio biti pokopan u misnici u kojoj se zaredio i u kojoj je slavio svoju prvu misu, a sada je, u osjećaju duboke zahvalnosti za ljubav doživljenu u ninskoj župi, rekao da će to promijeniti i napisati kako želi biti pokopan u misnici koju su mu darovali ninski župljani.

Zahvalio je i župljanima Rođenja BDM Zaton čiji je bio župnik, na suradnji i darovima, osobito ikonama Krista i Bogorodice. Zahvalio je i svim vjernicima Ninskog dekanata iz župa Vrsi, Privlaka, Vir i Petrčane, rekavši da će sve prinositi u molitve Gospodinu.

Don Božo se sa župljanima kao pastir službeno pozdravio na nedjeljnoj misi 23. kolovoza. U emotivnom susretu i razmjeni zahvalnih riječi, u oproštajnom govoru Ninjani su don Boži zahvalili za organiziranje humanitarnih akcija, božićnih radionica, hodočašća i druženja. „Bilo vas je lijepo slušati i u klapi, viđati ispred crkve u razgovoru sa svima, ne samo vjernicima, jer vi ste bili dio nas i jedan od nas. Vaš osmijeh i druženje s najmlađima ćemo upisati u knjigu uspomena“, poručili su Ninjani. Istaknuli su da im je „don Božo obogatio život, uvijek su mu se mogli obratiti za pomoć, njegov vedar duh prožet Božjom riječju ispunjavao im je srca“ te su poželjeli da ga prati zagovor Gospe od Zečeva.

Uime Grada Nina s čijim je službenicima odlično surađivao, oproštajni pozdrav don Boži uputio je i ninski gradonačelnik Emil Ćurko. Opisao je don Božu kao skromnu i samozatajnu osobu koji je u Nin prije devet godina došao „poput dječarca, nasmiješen“ te se i Ćurko pitao „kako će se mlad i neiskusan svećenik nositi s izazovima specifične sredine koja baštini stoljetno kulturno i vjersko nasljeđe“. „No, sumnja je vrlo brzo opovrgnuta“, rekao je gradonačelnik Ćurko, istaknuvši da je don Božo „svojom inventivnošću i modernim pristupom unio svježinu“. Poručio je da je don Božo bio „dostojan partner u sferi duhovnog života Ninjana. Preuzeo je potrebnu inicijativu, osnovao crkveni zbor, pridružio se ninskoj muškoj klapi, dječje vjeronauke učinio zanimljivim, inicirao susrete mladih, vodio župljane na putovanja i hodočašća i privukao Crkvi one koji su se distancirali“.

„Gradonačelniku, gradskim službama i turističkim zajednicama bilo je s lakoćom surađivati s don Božom. Surađivali smo kada je zajedničkim snagama trebalo obnavljati vrijednu sakralnu spomeničku baštinu, poslove promidžbe i organizacije vjerskih događanja. Zajedno smo proslavili veliku 500. obljetnicu ukazanja ninske zaštitnice Gospe od Zečeva, zajedno smo dočekivali delegacije i hodočasnike koji su grad Nin povezivali s drugim sredinama. S don Božom nije bilo generacijskog jaza. Podjednako je ušao u srca djece, mladih, starih i potrebitih. Razumio je svakog i izvlačio najbolje iz svojih župljana“, rekao je gradonačelnik Ćurko, istaknuvši da već nedostaje ninskom puku s kojim je ostvario prisnost i gdje je izgrađivao svoje svećeništvo te „odlazi voljen, s još uvijek istim dječačkim osmjehom“. U zahvali za don Božinu dobrotu i skromnost, ninski gradonačelnik Emil Ćurko izrazio je ponos i pohvale za njihovih devet godina suživota, suradnje i prijateljstva.