I danas, sveti Nikola, kao što je govorio u Jeruzalemu, govori nam jasno – izvan Crkve nema spasa! Ako nismo mistično tijelo Isusa Krista, nema za nas spasenja. Mnogi kršćani, pa i Hrvati, sebe vole nazivati: Hrvati, kršćani; bolje bi rekli: Hrvati, nekršćani – jer ono što neki takvi kršćani čine – nije kršćanstva dostojno – kako kaže sv. Pavao! Jedni drugima postali smo mučitelji; kažu – jezik je najjače i najgore oružje, a jezici su nam se pretvorili u ono što ne treba, upozorio je u propovijedi vlč. Bistrić.

„Svoju vjeru pretvorili smo u nekakve bapske pobožnosti, stavili smo ono što je sveto pod noge! Malo je onih koji doista u sebi nose radost života po kršćanskoj ljubavi, koju nam je dao Krist. Izvitoperili smo se! Čak smo se udaljili od svojih kršćanskih korijena, kako bismo lakše prihvaćali današnje nove, moderne tendencije. Ovo što se danas događa u Poljskoj, očekujem za koji dan da će biti i kod nas, jer, očito ima i onih novih, koji trebaju nove smjernice – nitko im drugi nije kriv nego Bog. Crkve su im krive, svetost im je kriva! Što je kršćane dovelo do ovoga trenutka da su rezignirani prema svojoj vjeri?“, zapitao se vlč. Bistrić.

Mnoštvo kršćana je kršteno, ali ne žive svoju vjeru. Zato je sveti Nikola Tavelić svakome od nas primjer koliko se zapravo treba ući u milost Isusa Krista i prepoznati ono što nas vodi prema životu svetosti, jer, nismo poslani ovamo samo privremeno provesti vrijeme, nego smo obilježeni znakom Krista, kako bismo bili svjedoci vjere. Svjedočanstvo i nasljedovanje Nikole Tavelića za nas je poslanje, poslanje koje ne kaže da treba nekoga isključivati radi različitosti, ali treba svoje znati čuvati, poštovati, cijeniti i ljubiti, jer, „kad izgubimo svoj identitet onda je lako s nama mlatarat“, naglasio je vlč. Bistrić.

Budite snažni, poput sv. Nikole; umro je doista ružnom smrću; njegovo tijelo su u potpunosti rasjekli skupa sa njegovom subraćom koji su išli propovijedati Isusa Krista tamo gdje je bilo najpotrebitije… Naš Hrvat, otišao je propovijedati u Izrael o Isusu Kristu, ondje gdje je Isus Krist iznikao. Tolika je bila potreba da se ponovno rodi svjedočanstvo vjere, ne spomen, nego živo svjedočanstvo da je Isus Krist, naš Bog. Zato ljubite svoju vjeru, jer bez nje, čovjek ostaje prazan, bez nade, poručio je.

„Ovako, kad si u bolesti, kad nosiš teret karcinoma na svojim ramenima, a znaš da je Bog uza te, što ti može… Ako te progoni tvoj susjed, ako te ljudi ogovaraju, kleveću, a imaš Boga svoga, što ti tko može! Ako nas rastavi bilo što od Boga, to znači da nismo vjerovali. Kad znamo da je Bog uz nas, onda je i svjedočanstvo i naše životno mučeništvo i sve ono što podnosimo. Nekad nam je i potrebno mučeništvo u životu,da ne zaboravimo, jer se uzoholimo jako brzo. Koliko god imamo teškoća, toliko podivljamo, kad nemamo onoga koji će nas vraćati ondje gdje jesmo.“

Budite snažni, tijelo sv. Nikole je sažgano. Kad se sjetite da je njegovo tijelo sažgano, da se to može parafrazirati na ono što jest, na serafine, koji izgaraju od Božje ljubavi. Budite i vi oni koji će izgarati za Boga, jer Bog vas neizmjerno ljubi, nikad ne kažnjava, naš grijeh nas kažnjava – to je vlastiti odabir. Naš grijeh je ono što nas odvlači daleko od Boga, što nas uništava, što nas čini manje vrijednima, ponižava u našem čovještvu. Zato budimo danas snažni u svjedočenju da smo svi pozvani na svetost. U ovu svetu misu stavite mučeništvo koje nosite na svom srcu, bilo da te netko progoni, ponižava, uništava, stavi svoje mučitelje na ovaj oltar. To neka bude tvoj dar, posebni dar za tvoga Boga, tvoje mučeništvo za svjedočanstvo tvoje vjere, pozvao je.

Naš Miroslav Krleža, koji je bio ateist, znao je reći nešto dobro: „Nemoj se raspravljati s glupim čovjekom. Dovede te na svoju razinu pa te tu pobijedi!“

„Ako imaš s kime raspravljati, raspravi to sa svojim Bogom, a ljude ne trebaš slušati. Što manje slušaš, bit ćeš zdraviji… Tko te treba procijeniti od ljudi? Nitko. Pazi kako te Bog procjenjuje, pazi kako te Bog u ljubavi oblikuje! Neka nas oblikuje snagom svoje ljubavi, da živimo evanđeoski, da znamo prepoznati ono što je za nas dobro i sveto, a ono što je loše da odmaknemo od sebe, jer, u mogućnosti smo birati. Izaberite svaki dan živjeti dobro. Naučimo – možda najteže – blagoslivljati one koji nas progone. Nemojte ih đavlu davati – kad su već prokleti, njegovi su. Blagoslivljajte, to je vaše najveće oružje, vaša snaga, vaši mačevi ljubavi koje nam je ostavio Isus Krist. Neka Isus Krist bude pratitelj u našim životnim situacijama, a sveti Nikola neka nas ponovno razgali, da u našem novom zamahu svog domoljublja znamo svjedočiti svoju vjeru, onako, kako su nam je prenijeli naši pređi, ne u folkloru, nego životom i svjedočanstvom, jer Isus Krist je naša ljubav, naš život, naš pomoćnik, naš zaštitnik u vijeke, vjekova“, zaključio je vlč. Bistrić.