Euharistijsko slavlje u župnoj i samostanskoj crkvi predvodio je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Franjo-Frankopan Velić u suslavlju s trećoredcima iz sukoišanskog samostana.

Riječ pozdrava na početku misnoga slavlja uputio je župnik fra Kristijan Kovačević zahvalivši župljanima na svemu što su dobroga učinili za svoju župu tijekom proteklih 75 godina, spomenuvši se preminulih župljana, vjeroučitelja i vjeroučiteljica, redovnica i redovnika koji su djelovali u župi.

Uvodeći u misno slavlje generalni vikar Velić prenio je pozdrave i čestitke splitsko-makarskoga nadbiskupa Dražena Kutleše i umirovljenoga nadbiskupa Marina Barišića te pozvao na molitvu za papu emeritusa Benedikta XVI.

Don Franjo-Frankopan u propovijedi govorio je o Svetoj obitelji, njezinim poteškoćama i radostima, o ljepoti zajedništva u obitelji, u župnoj zajednici, u Crkvi. Naglasio je važnost duhovne i tjelesne priprave za Božić, za blagdan u kojemu radosno slavimo Isusovo rođenje. Međutim, istaknuo je kako nije svima Božić bio radostan jer su brojni pojedinci ili pak obitelji bile opterećene različitim poteškoćama, duhovnim i materijalnim. Neki su ga dočekali bolesni u bolnici ili u svojim domovima, ili im je netko iz obitelji preminuo pa ova radost Božića nije došla u njihova srca. Za svih njih, za sve nazočne okupljene u crkvi za Božjim stolom, stolom riječi i stolom euharistije: tijela i krvi Kristove, molilo se na toj misi.

Generalni vikar podsjetio je na poteškoće kroz koje je prošla Sveta obitelj od progonstva preko nerazumijevanja, ponižavanja, muke i križa. U tom je svjetlu naglasio kako nam Sveta obitelj može biti primjer, uzor u našim poteškoćama koje prinosimo na oltar. „Naše brige, naše rane, naši grijesi su ovdje na oltaru. U prinosu kruha i vina donosimo čitave sebe na oltar ne onakve kakvi bismo htjeli biti uzorni, vrijedni i vjerni nego kakvi smo realno s pozitivnim i negativnim stranama. Prinosimo sve što nam budi nadu i što nam donosi strah. Prinos kruha i vina postaje tijelo i krv Kristova“, kazao je don Franjo-Frankopan, naglasivši da nam je to Isus omogućio slaveći Posljednju večeru sa svojim učenicima. Isus je ljubav koja se daje, koja je uzela grijehe svijeta na sebe. Na njegovom križu su naše boli i naši grijesi. Njegova ljubav je toliko jaka da svaka tama grijeha se pretvara u radost. Isus umire na Golgoti i to mjesto Isusove smrti postaje mjesto njegova uskrsnuća.

U nastavku propovijedi pojasnio je zašto Isus dolazi kao malo dijete na ovaj svijet. Malo dijete pruža ruku i svatko će ga rado primiti za nju, pomoći mu i neće mu učiniti ništa na žao. On, Bog, koji je sve stvorio treba našu ljubav, našu blizinu i našu pomoć. Bog nije sebičan. Budući da je svemoćan mogao je snagom svoje volje oprostiti svima grijehe i bez utjelovljenja, muke i križa. No, tada bismo vidjeli njegovu svemoć da jednom riječju može sve oprostiti, ali ne bismo vidjeli da je Bog ljubav. Njegovo utjelovljenje, dolazak na zemlju u obliku djeteta u obitelj Marije i Josipa, 33 godine zemaljskoga života od toga 3 godine javnoga djelovanja, muka, smrt i uskrsnuće pokazuju nam koliko je velika Božja ljubav.

Bog ništa ne zadržava za sebe nego se u potpunosti daje, istaknuo je generalni vikar. Tu ljubav od malih nogu Isus prenosi na Mariju i Josipa, koji su trebali prihvatiti Božju volju koja je poremetila njihove planove. Josip je htio biti Marijin suprug i biološki otac njihove djece. Josip i Marija, prihvatili su zle jezike i klevete, tiho mučeništvo ali su zajedno ustrajali u poslušnosti Božjoj volji. Zajedno su živjeli s Isusom koji je bio dio njihove obitelji. „Isus tako ulazi u naše obitelji i želi biti dio našega domaćinstva. Želi s nama sjesti za stol, želi s djecom poći u školu, želi s nama odraslima poći na radno mjesto, želi s nama se prošetati Marjanom i s nama sjesti na Rivu. Isus želi biti s nama svugdje. Dajući njemu više prostora u našem životu, smanjujemo prostor zlu i grijehu. Neka vam Sveta obitelj da snage da i vi svakoga dana kročite u tom velikom povjerenju, neka vas prati hrabrost svetoga Josipa, požrtvovnost Djevice Marije i neka vas mali Isus uzme za ruku i vodi na svakom koraku vašega života“, poručio je generalni vikar.

Na kraju mise, za vrijeme koje je pjevao župni mješoviti zbor pod vodstvom s. Kristiane, riječi zahvale svima koji su pridonijeli ljepoti slavlja uputio je župnik fra Kristijan. Proslava je završila prigodnim domjenkom u dvorani nasuprot crkve.

Župa Svete obitelji osnovana je odlukom biskupa Kvirina Klementa Bonefačića 7. svibnja 1946., a njezino je otvorenje uslijedilo na blagdan Svete obitelji 1947. godine. Povjerena je franjevcima trećoredcima, koji su se nastanili u Splitu na predjelu Sukoišan 1940. godine u kupljenoj kući koju su pretvorili u samostan. U samostanu djeluje pet franjevaca trećoredaca i dvije redovnice milosrdnice Navještenja Gospodinova – Split, a povjerena im je katehizacija (prvopričesnici), crkveno pjevanje i kićenje crkve. Ti redovnici i redovnice vode bogati župni pastoral od najmlađih do zrelijih, a župljani rado u njemu sudjeluju osobito u župnom caritasu koji skrbi za najpotrebnije. Svakoga mjeseca župljani svojim darovima pomažu 40-ak obitelji. Na području župe danas ima oko 11.000 vjernika.