Program je započeo misnim slavljem koje je u katedrali predvodio veliki kancelar Fakulteta đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u suslavlju s v. d. dekana izv. prof. dr. sc. Ivicom Pažinom, v. d. prodekana izv. prof. dr. sc. Davorom Vukovićem, izv. prof. dr. sc. Borisom Vulićem, rektorom Bogoslovnoga sjemeništa prof. dr. sc. Stjepanom Radićem te drugim profesorima i svećenicima.

U propovijedi se nadbiskup osvrnuo na prvu rečenicu evanđelja: „Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed“. Tradicija je bila da jedan od farizejskih prvaka pozove za stol svoje prijatelje i uvažene goste. Ovoga je puta među njima bio i Isus. To zajedništvo za stolom zapravo predstavlja sliku društvenoga poretka na način da neki gosti zauzimaju prva mjesta i svi se nadaju tim prvim mjestima. Ne zna se iz kojeg je točno razloga farizej pozvao i Isusa na objed, ali iz teksta se vidi da je on ondje bio utjelovljena Božja riječ, Sin Božji koji donosi izlaz iz toga postojećega stanja, istaknuo je.

Ono što možemo zamijetiti je da evanđelist Luka ne završava zgodu, ostavlja otvorenim pitanje kako su prisutni reagirali na Isusov govor. Na taj način sv. Luka sugerira da trebamo nastaviti pisati povijest te da je u toj zgodi riječ i o nama samima. Nadalje je nadbiskup naglasio kako Dies accademicus započinje slavljem euharistije te da se na taj se način želimo otvoriti Isusovoj riječi koju pred nas stavlja redoviti lekcionar i djelovanje Svetoga Duha, koji na oltaru posvećuje darove kruha i vina, pretvara ih u sakrament Kristova Tijela i Krvi, te – po svetoj pričesti – u nama i po nama nastavlja uskrsnu preobrazbu akademske zajednice Fakulteta, Sveučilišta i šire društvene sredine, dodao je nadbiskup.

„Dragi profesori, diplomanti i studenti; svaki je čovjek istinski velik kad je ponizan, kad je sposoban zaboraviti sebe, svoje mjesto prepustiti drugome, kad misli da je već dovoljno malen, ali je ipak spreman pružiti ruku suradnje i zajedništva drugome, makar ga držao još manjim i još nedostojnim od sebe. Tek tada i tako se postaje cijepljen Isusom Kristom i zrakom njegova spasenja“, zaključio je nadbiskup.

Slavlje je nastavljeno u Dvorani biskupa Mandića Nadbiskupijske i fakultetske knjižnice državnom himnom koju je otpjevao Mješoviti pjevački zbor KBF-a. Rektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku prof. dr. sc. Vlado Guberac pozdravio je prisutne. Istaknuo je da je, iako je KBF jedan od najmlađih fakulteta u sastavu Sveučilišta, ipak jedan od najvažnijih jer on pokazuje cjelokupni smisao Sveučilišta. Iz toga razloga izrazio je upravi fakulteta svu podršku koju mu nudi on osobno, kao i uprava Sveučilišta i ostalih sastavnica, citiravši izreku: „Ako želiš ići brzo, idi sam, ako želiš ići daleko, idi s drugima.“

Pozdravnu riječ uputio je i v. d. dekana prof. dr. Pažin. Naglasio je kako autor povijesti nije pojedinac, nego fakultet u cijelosti. Osvrnuo se na napredovanja profesora u prošloj akademskoj godini te naglasio kako je zajedništvo snaga, ali isto tako i izazov. Rekao je da istovremeno osjećamo postiđenost jer nismo uvijek dali sve od sebe za to zajedništvo, ali i zahvalnost jer je tu onda netko drugi pokrio ono što mi možda nismo uspjeli učiniti. Naglasio je da ne smijemo nikada zaboraviti da su svi u službi fakulteta. Ono čime se KBF može pohvaliti za prošlu akademsku godinu jesu devetnaest znanstvenih događanja kao i izdanja biblioteke Diacovensia, među kojima je dekan izdvojio zbornik „Prevencija trgovanja ljudima“. Također, završen je ciklus cjeloživotnog obrazovanja, a započeo je i specijalistički studij propedeutike psihoterapije i teoterapije. Dekan se obratio i studentima te ih pohvalio za svako zalaganje na fakultetu, a svu sreću i Božji blagoslov u daljnjem životu poželio je ovogodišnjim diplomantima. Nakon pozdravnih govora, svečanost je animirana glazbenom izvedbom operne solistice Jasne Komendanović koju je na klaviru pratio Igor Valeri. Izveli su Schubertovu Ave Mariu.

Lectio brevis održao je dr. sc. Ilija Dogan o temi „Ne štedi platna svog prebivališta“. Sinodalnost kao put Crkve trećeg tisućljeća. Započeo je citatom pape Franje o sinodi u kojem Papa govori da je upravo put sinodalnosti put koji Bog očekuje od Crkve trećeg tisućljeća. Dr. Dogan je objasnio što je uopće sinoda biskupa i koja je njezina uloga. Tako je naglasio da sinoda ima samo savjetodavnu ulogu i da ona ne može donositi odluke pa je iz toga razloga svaka bojazan da bi sinoda mogla dokinuti katolički nauk zapravo besmislena. Primarni cilj sinode nije govorenje, nego slušanje. Sinoda je tu da sluša narod Božji. Dr. Dogan se osvrnuo i na čovjeka trećega tisućljeća citirajući Armanda Mattea: „Danas živimo u vremenu u kojem je mladost postala jedini smisao i jednosmjerni put ljudskoga života.“ Čovjek pokušava izbjeći odrastanje jer ono sa sobom veže odgovornost, zrelost, dužnosti i obveze.

Uspoređujući današnjega čovjeka s Petrom Panom, koji bježi u imaginarni svijet bez ikakvih odgovornosti, naglašava da je ta „Nigdjezemska“ današnjega vremena virtualni svijet gdje čovjek može prikazati samo dio sebe i biti ono što zapravo nije. Posljednji dio predavanja je bio vezan uz naslov predavanja gdje je Crkva prikazana u slici šatora. Na taj način želi se reći da Crkva ne smije biti zatvorena, već ona mora biti spremna putovati i ne smije se bojati. Mora znati razlučiti što se ne smije promijeniti jer je u temelju nauka od onoga što je zaista potrebno promijeniti. Dr. Dogan je predavanje završio citatom iz Knjige proroka Izaije (54, 2): „Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kolčiće učvrsti.“

Uslijedio je akademski čin promocije sveučilišnih magistara teologije, kao i podjela potvrda polaznicima programa cjeloživotnog učenja. Program je nastavljen glazbenom izvedbom pjesme „Stavi me kao znak“ iz Pjesme nad pjesmama. Nakon toga su dodijeljene nagrade Fakulteta. Nagradu za najveći doprinos među nastavnim osobljem dobio doc. dr. sc. Josip Bošnjaković, a za rad nenastavnog osoblja gospođa Anđa Čota. Nagradu za studente generacije, odnosno one studente koji su imali najbolji prosjek u prošloj akademskoj godini, dobili su: Mario Vučko za prvu godinu, Valentino Kujundžić za drugu godinu, Maria Dragomirović za treću godinu, Lucija Tica za četvrtu godinu te Ksenija Gaćarić za petu godinu. Nagradu za najbolje napisani diplomski rad dobio je student Boris Galac. Svečanost je završila izvedbom himne Gaudeamus igitur te nastavljena uz domjenak, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.