Misi je prethodila komemoracija za poginule i nestale branitelje PU zagrebačke. U znak sjećanja pročitana su njihova imena.

Na početku euharistijskog slavlja, biskup Bogdan je pozdravio sve okupljene i čestitao im Dan kapelanije i Dan državnosti Republike Hrvatske. U propovijedi se osvrnuo na pandemiju koronavirusa koja nam je u nekoliko mjeseci raspršila varljivi osjećaj sigurnosti i zamisao da je čovjekova moć neograničena. U zahvalnosti Bogu što smo se u Hrvatskoj uspjeli nositi s ovim izazovom, istaknuo je i znatan doprinos Hrvatske policije, vojske i drugih službi kako u borbi protiv koronavirusa, tako i u teškim trenutcima nakon potresa koji je snažno pogodio Zagreb. Duh zajedništva i solidarnosti, zajednička nadanja, molitve i žrtva, kojima smo u tim danima svjedočili, podsjetili su nas na Domovinski rat, kada smo kao i danas čeznuli za životom u slobodi, rekao je vojni biskup.

Biskup je podsjetio da su u svibnju obilježene mnoge važne obljetnice iz nedavne prošlosti te je pozvao da, „kao živi svjedoci krvlju stečene slobode i neovisnosti, čuvamo od zaborava i nezahvalnosti one koji su svoje živote utkali u samostalnost naše Domovine“. I u ratnim i u pandemijskim okolnostima, u čovjeku ostaje ono najsnažnije, uzvišene vrijednosti dobrote i potreba za Božjom svemoći i zaštitom, rekao je mons. Bogdan.

Osvrnuo se također na zgodu sa svadbe u Kani Galilejskoj iz pročitanog Evanđelja po Ivanu. Kada je Marija uočila da su mladenci u neprilici jer im je nestalo vina, intervenirala je izravno kod svoga sina Isusa, svjesna tko je On i što može učiniti. Ovdje se uočava Marijina osjetljivost za čovjekove životne potrebe i Isusova božanska moć da učini čudo. Marija tako ostaje vjerna, brižna i diskretna majka, a Isus čvrsta stijena i jedini oslonac u koji se uvijek možemo pouzdati.

Na kraju misnog slavlja biskup Bogdan izmolio je završnu zavjetnu molitvu Nebeskoj zaštitnici od Kamenitih vrata i udijelio svima okupljenima Božji blagoslov.