Slavlju su se priključili i odgojitelji te pitomci Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu iz čijeg je okrilja i nastala gimnazija.

Misno slavlje s početkom u 12 sati nije se ni ove godine po tradiciji moglo održati u sjemenišnoj crkvi Srca Isusova koja je stradala u potresu u ožujku i prosincu 2020. te je trenutno u velikim zahvatima konstrukcijske obnove.

Gimnazijska zajednica je ujedno proslavila i svetkovinu sv. Josipa, zaštitnika te obrazovne ustanove Zagrebačke nadbiskupije.

U koncelebraciji preč. dr. Šimunoviću sudjelovali su školski duhovnici i odgojitelji u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu preč. Matija Pavlaković i vlč. Luka Premelč, dok je tijekom misnog slavlja na raspolaganju za sakrament pomirenja bio mons. Zlatko Koren, rektor katedrale i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog.

Svoju homiliju preč. Šimunović započeo je konstatacijom kako gimnazijska školska zajednica ima moćnog sveca za zagovornika. „Sveti Josip bio je dobar čovjek, a za njegovu dobrotu znao je i Svemogući Bog kada je jednom u svom srcu odlučio kome će na zemlji povjeriti svoga Sina“. Nadalje, istaknuo je kako svima koji su povezani s Nadbiskupskom klasičnom gimnazijom i svetim Josipom kao zaštitnikom škole, Marijin zaručnik ne bi trebao biti stran u njihovom vjerničkom i općeljudskom životu jer „biti dionikom jedne katoličke škole ostavlja neizbrisiv trag i nakon što se, primjereno dobi, napuste prostorije i ambijent škole“.

Nadalje, citirajući papu Franju kako su „škole pogodno mjesto za razvijanje iskustva života usmjerena susretu i solidarnosti te su najpotpuniji izričaj onoga što znači biti zajednica“, preč. Šimunović se zaustavio promišljajući o svetom Josipu na temelju tri njegove karakteristike: svetosti, šutnji i slušanju te izvršavanju Božje riječi. „Ako te osobine svetog Josipa svjesno unesemo u vlastiti život, osjetit ćemo da se mijenjamo na bolje, a tu našu promjenu opazit će i drugi pored nas“, zaključio je propovjednik.

Govoreći gimnazijalcima i njihovim profesorima o prvoj Josipovoj osobini, svetosti, poslužio se riječima pape Franje kako je „svetost najljepše lice Crkve“ (GE 9) i zapitao okupljene koliko svojim životom i radom doprinose da upravo svetost mnogi otkriju kao najljepše lice Crkve. „Želite li biti sveti?“, zapitao je prisutnu školsku zajednicu te ih pozvao da svojim životom i djelovanjem svjedoče svetost.

Potom se osvrnuo na drugu osobinu svetog Josipa, šutnju, i poručio gimnazijalcima na bitnost njegovanja šutnje u vlastitom životu jer „šutnjom oplemenjujemo svoj odnos s Bogom, bližnjima i sa samim sobom. Šutnja podiže kulturu govora na višu razinu, a ovo nas vrijeme korizme upravo potiče i poziva na šutnju“.

Zadnja osobina koju je naveo vezala se uz Božju riječ u životu svetog Josipa koja je, u njegovu životu, imala veliku egzistencijalnu ulogu. Propovjednik se potom osvrnuo na činjenicu da kao kršćani deklarativno poštujemo Bibliju, no upitao se „koliko je čitamo i koliko o njoj razmišljamo tj. koliko je poznajemo?”

Završavajući svoje promišljanje, poslužio se riječima svete Terezije Avilske koja tvrdi: „Što god se zaište od svetog Josipa sigurno će biti uslišano. Tko ne vjeruje, neka pokuša, kako bi se uvjerio“ te je na taj način potaknuo šalatsku gimnazijsku zajednicu na „još veće štovanje svoga nebeskog zaštitnika koji nas sve poučava kako upoznati Isusa, kako s Njime živjeti te se doživjeti kao dio Božje obitelji“, zaključio je svoju homiliju preč. Šimunović.

Na kraju misnog slavlja školski duhovnik vlč. Pavlaković, u ime ravnateljice gimnazije prof. Ljube Duvnjak, zahvalio je predsjedatelju na spremnosti da predvodi misno slavlje proslave Dana NKG-a te je biranim riječima uputio prof. Šimunoviću imendansku čestitku uz riječi zahvale za suradnju na kraju njegova mandata u službi predsjednika školskog odbora gimnazije. Prigodni poklon gimnazijske zajednice dr. Šimunoviću potom je uručila ravnateljica Duvnjak.

Sjemeništarci posluživali su oko oltara, a Mješoviti zbor Nadbiskupske klasične gimnazije je pjevao na misnome slavlju pod vodstvom prof. Ankice Juričić i orguljaškom pratnjom bogoslova V. godine Vedrana Jakića.

Blagdan sv. Josipa posebno se proširio u 15. stoljeću. Papa Grgur XV. stavio ga je u kalendar cijele Crkve 1621. godine, a papa Pio IX. proglasio ga je zaštitnikom sveopće Crkve 1870. Od samog osnutka šalatske gimnazije 1920., slavi se i kao njen nebeski zaštitnik.