Vojni biskup Jure Bogdan predvodio je u vojarni „Slavonski sokolovi“ u kapelici Kraljice Svete Krunice i sv. Ivana Kapistrana  misu za sve poginule i nestale branitelje. U propovijedi govorio je o povezanosti blagdana Kraljice Svete Krunice s Hrvatskom vojskom i hodočašćem u Mariju Bistricu: „Prošle nedjelje hrvatski vojnici, policajci, branitelji i vatrogasci sudjelovali su na 30. nacionalnom hodočašću hrvatske vojske, policije i branitelja u marijansko svetište u Mariji Bistrici nedaleko od Zagreba. U sklopu toga proslavili smo 25. obljetnicu uspostave Vojnog ordinarijata, vojno-redarstvene biskupije u Republici Hrvatskoj.

Prvo vojno hodočašće održano je u jeku Domovinskoga rata, u vrijeme teške ratne agresije na Hrvatsku, kad je doslovno bilo biti ili ne biti, opstati ili nestati. Pokretač tog hodočašća bio je tadašnji zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić zajedno sa svojim tada pomoćnim biskupom Jurjem Jezerincem (…) Nije slučajno da je naše nacionalno vojno hodočašće u mjesecu listopadu, i da se organizira redovito u prvu nedjelju listopada. To je stoga što Crkva 7. listopada slavi Blagdan Kraljice Svete Krunice. Blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice Svete Krunice jedan je od blagdana koji se povezuje s ukazanjem Blažene Djevice Marije utemeljitelju dominikanskoga reda svetome Dominiku, u samostanu Prouille 1208. godine, prvome samostanu što ga je on ustanovio. Blagdan je ustanovljen najprije s naslovom Gospe od Pobjede – ‘Madonna della Vittoria’ – kao trajni spomen na pobjedu kršćanske vojske nad islamskom otomanskom silom u bitci kod Lepanta 1571. godine. Kršćansku vojsku su sačinjavale flote ‘Svete Lige’ sastavljene od država: Španjolske, Venecijanske Republike i od Papinske Države.“

„Za spas kršćanskoga Zapada borili su se Španjolci, Talijani i mnogobrojni Hrvati. Tu su se osobito istaknuli iskusni ratnici i pomorci s dalmatinskih otoka. O tome svjedoče mnoge povijesne isprave. Dok su oni bili na bojištu, pobožni papa sv. Pio V., dominikanac, pozvao je sav svijet na molitvu Gospine krunice za spas kršćanske Europe. Glavni boj zbio se 7. listopada 1571. kod Lepanta. Kršćanska vojska porazila je moćnu islamsku tursku vojsku. I vojnici koji su se borili i oni koji su žarko molili, vidjeli su Božji znak i Gospin zagovor u pobjedi pred nadmoćnom turskom silom. Papa Grgur XIII. promijenio je naslov blagdana Gospe od Pobjede u ovaj današnji Kraljice Svete Krunice. Odlukom pape Leona XIII., 10. prosinca 1883. godine, molitveni zaziv ‘Kraljice Svete Krunice’ – +Regina Sacratissimi Rosarii’ uvršten je u lauretanske litanije“, rekao je biskup Bogdan.

Vojni ordinarij istaknuo je kako su hrvatski vojnici „nadahnuti tim povijesnim događajem s kraja XVI. stoljeća kod Lepanta, krenuli u boj s krunicom oko vrata za očuvanje svoga identiteta i spasa svoje samostalne hrvatske domovine. A u našim obiteljima, crkvama, samostanima, po trgovima, javnim prostorima, posvuda se molila Gospina krunica za dobar ishod borbe za slobodu. I svi smo to doživjeli kao veliki Božji dar i znak hrvatskome narodu. Gospina krunica u Domovinskome ratu postala je simbol kojeg su svi vojnici, redarstvenici, branitelji domovine nosili sa sobom. To je sredstvo predmet – instrument kojim se služimo kad s vjerom upravljamo molitve Blaženoj Djevici Mariji, molitve koje nazivamo Gospina krunica.

Kršćanski sveci, velikani duha, odreda su bili veliki i redoviti – dnevni molitelji Gospine krunice. Gospina krunica je povlaštena obiteljska molitva. Ujedinjuje i povezuje obitelj. Crkva ju osobito preporuča moliti u mjesecima listopadu i svibnju. Želio bih da svaki vojnik sa sobom u džepu nosi Gospinu krunicu i da je moli, svaki dan, makar jednu deseticu. Molitva krunice je izrazito kontemplativna molitva, kao što je već istaknuo sveti papa Pavao VI: ‘Krunica je bez razmatranja kao tijelo bez duše, njezino moljenje u tom slučaju pada u pogibao da postane mehaničko opetovanje formula te da se suprotstavi Isusovoj opomeni: ‘Kad molite, ne blebečite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani’ (Mt 6,7).“

Biskup je na kraju propovijedi naglasio kako u Mariji uvijek iznova možemo pronaći primjer i uzor za naš život: „U središtu današnjeg evanđelja stoji jedna žena, Blažena Djevica Marija. Kad je anđeo navijestio Mariji radosnu vijest – ona je zbunjena. Koliko puta u životu nam se dogode stvari gdje jednostavno ne znamo što nam je činiti. I onda u molitvi tražimo razjašnjenja, odgovor na velika pitanja da bismo upoznali volju Božju u našem životu. I dobro da je tako. Kao i Mariji jasno nam je da ne možemo uvijek dokučiti Božji plan. Ali kad spoznamo da je on po srijedi, i da od nas traži pa i ono što ne možemo do kraja razumjeti, Marija je pravi putokaz što i kako reagirati. Moramo reći poput Marije: ‘Neka mi bude po tvojoj riječi’. Ona mu se u vjeri u potpunosti prepušta: ‘Fiat mihi secundum verbum tuum.’

„Dok u našem razmišljanju imamo Majku Božju koja u svemu Bogu spremno odgovara i dok Vam čestitam dan kapelanije, molimo zajedno s cijelom Crkvom za sve nas ovdje: Gospodine, daj da nam srce bude u skladu s darovima što ih prinosimo da slaveći otajstva tvoga Sina, budemo dostojni Tvojih obećanja“, zaključio je vojni ordinarij.

U zajedništvu s biskupom u liturgijskom slavlju sudjelovali su domaćin vojni kapelan fra Mato Vincetić, vojni kapelan don Josip Kešinović, policijski kapelan don Ivan Begović, te fra Marinko Živković i fra Franjo Dalibor Stjepanović.

Obilježavanju Dana vojne kapelanije nazočili su zamjenik zapovjednika Gardijsko oklopno mehanizirane brigade brigadir Davor Josip Babić sa zapovjednicima i stožerom brigade, zamjenik zapovjednika Zapovjedništva za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan” brigadir Davor Batrnek, župan Vukovarsko – srijemske županije Damir Dekanić, predstavnici grada Vinkovaca i načelnik PU vukovarsko–srijemske Fabijan Kapular.

Prije misnog slavlja zapaljena je svijeća kod spomenika poginulim pripadnicima 5. gbr „Sokolovi“, a biskup Bogdan predvodio je molitvu za poginule.