„Čitajući današnju riječ Božju, koja je ispunjena simbolikom da nas pripremi za dolazak ‘mladog Sunca s visine’, zastao sam nad riječju koju spominju prvo čitanje i evanđelje, a to je – srce. Nemam nakanu baviti se biologijom, ni medicinom, ali imam namjeru iznijeti svojevrsnu ‘kardiologiju’ tj., govor srca i govor o srcu u biblijskoj perspektivi“, rekao je vlč. Kolar.

Zatim je spomenuo da se srce u Svetom pismu spominje više od 2000 puta i da ga se često povezuje s Bogom čije je srce ispunjeno očinskim i majčinskim osjećajima prema čovjeku.

Istaknuo je da Bog ima srce za čovjeka i da ga ljubi neizmjernom ljubavlju do krajnjih granica praštanja, milosrđa i sebedarja. Isto tako, naglasio je da Bog u ljudsko srce upisuje svoj zakon i da je ono središte ljudskoga života i mjesto odluka koje čovjek donosi. Srce je simbol čitavog čovjeka. Mjesto u kojem se susreću ljubav Boga i čovjeka, mjesto gdje Bog želi prebivati, mjesto iz kojeg izvire molitva.

A onda je, nadahnjujući se na prvom čitanju, govorio o prebivalištu koje je David odlučio podići Bogu, prorok Natan mu na to odgovara da ‘ide i učini sve što mu je na srcu jer je Gospodin s njim’. „Tako se i u srcu mladog nadbiskupa koadjutora Zagrebačke nadbiskupije, bl. Alojzija Stepinca začela ideja o osnivanju Karmela u nadbiskupiji koja mu je bila povjerena. Kao da je čuo Natanove riječi, odlučio je izvršiti što mu je bilo na srcu jer je shvatio da je Gospodin s njime, da to nije njegova osobna, već Božja volja“, rekao je vlč. Kolar.

Istaknuo je da su naše Hrvatice koje su živjele u austrijskim Karmelima bile znak Božje providnosti i realizacije nadbiskupove ideje. I upravo ta ideja ostvarila se na Badnjak 1939. godine. „Danas tako slavimo rođendan ove zajednice koju je prije 81. godinu, dan uoči rođendana Bogočovjeka, nadbiskup Stepinac kanonski utemeljio. Zbog toga neprocjenjivog dara našem narodu mogli bismo sa Zaharijom, ocem Ivana Krstitelja, uskliknuti: ‘Blagoslovljen Gospodin Bog Izrelov, što pohodi i otkupi narod svoj!’ Vjerujem da se svi slažemo kako ovo mjesto treba smatrati posebnim ‘darom premilosrdnog srca Boga našega’ po kojem nas pohađa ‘Mlado sunce s visine’ koje nas obasjava i upravlja putem mira. Iako se srcem svake biskupije drži njena katedrala, usuđujem se ovaj Karmel u Brezovici nazvati srcem naše Zagrebačke nadbiskupije. Ovo je posebno mjesto susreta Božje i ljudske ljubavi, mjesto u kojem Bog prebiva, mjesto iz kojeg se uzdižu mnoge Bogu ugodne molitve. Ovo mjesto je srce koje svojim kucanjem omogućava život, i to život s Bogom kao puninu života. Drage naše sestre, vi ste blagoslov naše mjesne Crkve, vi ste srce našeg kardinala Stepinca!“, istaknuo je vlč. Kolar.

Spomenuo je da je Karmel poput sakrementa: vidljivi znak nevidljive Božje prisutnosti. Da bi čovjek bio sakramentom, mora vjerovati. A što znači vjerovati, završio je mislima pape u miru Benedikta XVI. „kada se iz glagola ‘credere’ tj. vjerovati izvodi značenje ‘cor dare’ tj. dati srce. Tako prema njemu vjerovati znači – dati srce. A dati srce ne znači dati neki dio već – čitavog sebe predati Bogu“. I zaželio je da se u Božiću, „kad nam se Bog potpuno darovao da bi nam pokazao ljubav“ i mi njemu darujemo s ljubavlju, te da „uvijek budemo poslušni poticajima srca kako bismo vršili njegovu volju i jednom uživali radost u nebeskom Karmelu“.

Misno slavlje pratile su karmelićanke svojim skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. Marije Bonite Kovačić, OCD, a narod im se pridružio. Nakon himna „Tebe Boga hvalimo“, vlč. Kolar čestitao je sestrama 81. rođendan, kao i Božić, naglasivši da je to „uz Isusov i naš rođendan, jer je Isus naša Glava, a mi smo njegovi udovi“.