Uz sudjelovanje vjerničkoga mnoštva koje je ispunilo sjemenišnu neorenesansnu crkvu posvećenu 1885., s nadbiskupom Vukšićem koncelebrirali su generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije dr. mons. Slađan Ćosić, ravnatelj travničkog KŠC-a mr. don Željko Marić, ravnatelji ostalih KŠC-ova u BiH te više od 30 svećenika.

Na misnom slavlju bile su i brojne osobe iz društveno-političkoga života BiH i Republike Hrvatske, među kojima izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića Zvonko Milas te saborski zastupnici u RH Radoje Vidović i Nevenko Barbarić.

Nakon riječi dobrodošlice koje je izrekao odgojitelj u internatu Centra don Josip Dedić, uvodeći u misno slavlje vrhbosanski nadbiskup zahvalio je Bogu i svim ljudima koji su doprinijeli da ovaj KŠC i Sjemenište dožive srebrni jubilej obnovljenoga rada. Potaknuo je na molitvu za Božji blagoslov kako bi ova institucija mogla nastaviti biti u službi mira i dobra čovjeka.

Nadahnjujući se promjerom trojice slugu Božjih 

U homiliji nadbiskup Vukšić podsjetio je kako se 25. obljetnica ponovnoga duhovnog, školskog, odgojnog i kulturnog djelovanja u Travniku odvija u prostorima koji pamte život i rad od osnutka 1882. do nasilnoga gašenja 1945.

„Znanje, odgovornost, poštovanje, tolerancija i kreativnost jesu pojmovi i vrednote kojima se u naše vrijeme javnosti predstavlja Katoličko školski centar i Nadbiskupijsko sjemenište ‘Petar Barbarić’. To je istovremeno i program ovih naših ustanova kojima se ponosimo“, rekao je nadbiskup Vukšić te istaknuo kako ovaj Centar za sebe kaže: „Čuvamo najbolje od tradicionalnog obrazovanja, a istodobno prihvaćamo moderne metode te razvoj poučavanja i učenja.“

Pohvalivši takvo usmjerenje poručio je kako je iznimno važno „znati odakle dolazimo, tko smo i što smo te kamo idemo i na koji način ćemo, kao svjedoci i graditelji dobra i mira, doći do cilja.“ „Jer onaj tko je bez smisla za tradiciju, ili ju ne bi poznavao ili ne zna je poštovati, bio bi sličan bujici koja nastaje nakon kiše, bez izvora i kratkoga trajanja. A onaj – da ostanemo kod iste slike – tko bi se ponašao bez znanja koji mu je cilj, koji mu je pravac i način kretanja i gdje mu je ušće, ne bi imao siguran tok i pravac kretanja već bi bio kratkoga daha i dometa“, kazao je vrhbosanski nadbiskup posvijestivši kako ovo središte pamti također progon, otimanje, zabrane, prijezir, omalovažavanje i nasilno zatvorena vrata za djelovanje Katoličke Crkve.

Napomenuo je kako se i kroz to razdoblje u prostorima ove institucije obavljala djelatnost obrazovanja mladih koje nije Crkva vodila, „ali Bog je svojom providnošću učinio da, iako vođene rukom protivnika Crkve, ove ustanove ipak obavljaju svoje poslanje zbog kojega ih je Katolička Crkva ustanovila i sagradila.“ Zahvalio je Bogu da je kroz to vrijeme sjemenišna crkva Sv. Alojzija Gonzage, „iako pretvorena u neku vrstu odlagališta ili dvorane, svojim izgledom bila snažan svjedok Božje dobrote.“

Istaknuo je kako su svrha i motivacija crkve i zgrade Sjemeništa „jačanje u dobroti i plemenitosti i odrastanje u pobožnosti i svetosti svih koji su ovamo navraćali ili ovdje boravili i djelovali.“

„Danas s ponosom treba kazati, uz ponizno priznanje da se nije uvijek u tomu uspijevalo, da su veliki plodovi vidljivi i na tom duhovnom području“, rekao je mons. Vukšić te spomenuo primjere trojice slugu Božjih koji su izravno vezani s ovim ustanovama i za koje se vode postupci za proglašenje blaženim i svetim: prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, misionara Ante Gabrića te sjemeništarca Petra Barbarića.

„I dok čekamo i ponizno molimo da, ako je to volja Božja, barem netko od njih trojice bude uzdignut na čast oltara, molimo Božji blagoslov kako bismo u svojim životima, i kao pojedinci i kao ustanove, mogli nasljedovati primjere ovih Božjih ugodnika na svojim putovima svjedočenja dobrote, osobnoga posvećenja radi širenja slave Božje i našega spasenja“, poručio je nadbiskup Vukšić te propovijed završio citiravši sjemeništarca Barbarića: „Od svih putova što vode u nebo meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjavajući svoje svakodnevne dužnosti.”

Na kraju misnoga slavlja koje je animirao zbor Župe Sv. Ante Padovanskog iz Žepča, pod vodstvom s. Slavice Tubak, riječi zahvale svima koji su doprinijeli proslavi srebrnog jubileja izrekao je odgojitelj Dedić.

Od 1882. do danas

Nakon euharistije uslijedila je u auli Centra svečana akademija koja je počela himnom Katoličkih školskih centara u izvedbi školskoga zbora pod ravnanjem Vlatke Čabro.

U programu kojega je vodio odgojitelj u internatu travničkog KŠC-a don Josip Dedić, moglo se čuti mnoštvo podataka o Gimnaziji i Sjemeništu koji su, zahvaljujući prvom vrhbosanskom nadbiskupu Josipu Stadleru, otvoreni 9. siječnja 1882. pod vodstvom o. Erika Brandisa, proživljavali teška iskušenja nakon Prvog i otimačinu nakon Drugoj svjetskog rata da bi ponovno „uskrsnuli“ 1998. Također, spomenuta su i brojna imena uglednika koji su „ponikli“ u ovoj, nakon državne sarajevske Gimnazije, najstarijoj osmorazrednoj srednjoj školi u BiH, a među kojima je nekolicina nad/biskupa, misionara, glazbenika i pjesnika. Na osobit način pozornost je stavljena na lik sjemeništarca koji je 15. travnja 1897. preminuo na glasu svetosti: sluge Božjega Petra Barbarića. Kao osobe zaslužne za život ove institucije nakon njenoga ponovnog oživljavanja istaknuta su imena ravnatelja: dr. vlč. Pere Pranjića, mr. mons. Luke Tunjića, vlč. Marijana Pejića i sadašnjeg mr. Marića.

Plakete zaslužnima

Kao središnja točka akademije bila je scensko djelo simboličnoga naziva „Spomenica“. Uprizorili su je učenici i djelatnici KŠC-a, pod vodstvom intendanta Hrvatskog kazališta iz Travnika Ante Bilića, koji je bio zadužen za režiju i Lidije Bilić koja je uradila koreografiju. Slikom i riječju nazočne su proveli kroz najvažnije događaje od osnutka Zavoda 1882. do srebrnog jubileja obnove 2023.

Potom je ravnatelj Marić uručio priznanja pojedincima koji su na osobit način obilježili četvrt stoljeća travničkoga KŠC-a.

Tako je jubilarnu plaketu za osobit doprinos obnovi zgrade Sjemeništa dobio odsutni prvi ravnatelj dr. Pranjić; jubilarna zahvalna plaketa za osobitu promociju lika i djela Petra Barbarića uručena je također odsutnom ratnom travničkom župniku don Pavi Nikoliću koji je 1997. uspješno organizirao obilježavanje 100. obljetnice smrti Petra Barbarića; i plaketa dobročinstva dodijeljena je obitelj Hoelz: Heribertu i Ursuli iz Neukirchen-Vluyna, kod Duisburga, za kontinuiranu pomoć potrebama i projektima Sjemeništa i Centra.

„Školu posebnom čine učenici“

U prigodnom obraćanju ravnatelj mr. Marić kazao je kako među ljudskim ostvarenjima i aktivnostima ništa nije tako plemenito i ujedno tako zahtjevno kao odgoj i obrazovanje mladih ljudi. „Iznimno smo ponosni, što smo kao Centar prihvatili tu zadaću od Crkve te s njom i za nju živimo. Naš srebrni jubilej je istinsko slavlje zahvale svima koji pripadaju našoj školskoj obitelji, ali i istinski prosni vapaj nastaviti dalje služiti pomažući mladima otkriti istinske vrijednost, a to je nemoguće bez škole“, rekao je ravnatelj te uputio zahvalu bivšim i sadašnjim direktorima škola, djelatnicima, profesorima, nastavnicima, odgojiteljima, osoblju Centra te roditeljima i učenicima.

„Školu posebnom čine učenici koji tragaju za novim spoznajama. Dragi učenici našeg Centra, budite nam na ponos svojim radom, svojim druženjem s knjigom – ona će vas učiniti boljim ljudima i vaš razum i srce učiniti kreativnim i prepoznatljivim. Čitanje i knjiga su kao najvažniji suputnici u mladosti kadri vašu maštu, poziv i životnu misiju podići do neslućenih razina. Čestitajući vam Dan škole računamo na vaš potencijal i želimo da budete na ponos svom Katoličkom školskom centru“, poručio je mr. Marić te izrekao zahvalu vrhbosanskim nadbiskupima počevši od utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera, obnovitelja kardinala Vinka Puljića i dugogodišnjeg promicatelja katoličkih škola u Vrhbosanskoj nadbiskupiji dr. Pere Sudara te aktualnoga Tome Vukšića.

Zaključno je uputio zahvalu svim dobročiniteljima koje je pozvao „da projekt obnove iznimno težak i skup bude naša zajednička misija“.

Čestitke i zahvale dobročiniteljima

Nakon glazbene točke u izvedbi učenice Gimnazije Marije Kvasine, nazočne su pozdravili ministar obrazovanja Županije Središnja Bosna Bojan Domić te izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, Radoje Vidović.

S obzirom da je Vlade RH proglasila travnički Zavod od posebnog značaja za Hrvate izvan RH te da je prije mise potpisan ugovor o potpori obnove zgrade KŠC-a, okupljene j je pozdravio i posebni izaslanik premijera  Plenkovića Zvonko Milas. U ime gostiju iz Hercegovine, s kojom Travnik povezuje rođeni Hercegovac sluga Božji Petar Barbarić, nazočne je pozdravio gradonačelnik Ljubuškog Vedran Markotić.

Sudionike je pozdravio i izrekao čestitku Centru vrhbosanski nadbiskup Vukšić posebno zahvalivši svim dobročiniteljima, a osobito Vladi RH.

Na kraju je školski zbor otpjevao pjesmu „Blagoslovljena ova zemlja moja“ koja je bila svojevrsna poruka srebrnog jubileja travničkoga KŠC-a.

Pokrovitelji proslave bili su Grad Ljubuški s gradonačelnikom Markotićem, poduzeće MRM Export Import Ljubuški s vlasnikom Mirom Rupčićem te Vlada Županije Središnja Bosna, odnosno Ministarstvo obrazovanja na čelu s ministrom Domićem.

Nakon svečane akademije nazočni su mogli pogledati prigodnu likovnu izložbu radova učenika travničkog KŠC-a, izložbu pisama sluge Božjega Petra Barbarića.

Koliko je travnički KŠC, kao nasljednik slavne Gimnazije, životno važna institucija za Hrvate u BiH, a osobito stanovništvo Središnje Bosne, svjedoče i podatci da je od njegova osnutka do zatvaranja i otimanja 1945. svoju naobrazbu ovdje steklo 16 148 učenika; a nakon obnove 1998. pa do danas osnovnu je školu završilo 2 180, a Gimnaziju 1 337 učenika.