Misno slavlje predvodio je regensburški biskup dr. Rudolf Voderholzer u koncelebraciji s pomoćnim biskupima mons. Reinhardom Pappenbergerom i mons. Josefom Grafom, uumirovljenim plzeňskim biskupom Františekom Radkovským te drugim svećenicima.

Pozdravljajući nazočne na početku misnoga slavlja, biskup Voderholzer zahvalio je Bogu za dar sv. Wolfganga koji povezuje ljude, pokrajine i narode, a upućujući pozdrav hodočasniku mons. Nedjeljku Pintariću podsjetio je da je crkva sv. Wolfganga u Vukovoju u Hrvatskoj jedna od najjužnijih kapela na svijetu gdje se časti sv. Wolfgang.

„Za ovo sam posebno slavlje uspio dobiti ‘pravog’ Wolfganga“, rekao je biskup Voderholzer, pozdravljajući propovjednika, biskupa biskupije Görlitz Wolfganga Ipolta te čestitajući mu imendan.

Biskup Ipolt je na početku propovijedi podsjetio da je Regensburška biskupija tijekom jubilejske godine poduzela mnoge inicijative u smjeru produbljivanja povijesnih, kulturalnih, glazbenih djelatnosti te društvenih inicijativa u kojima je govorila o sv. Wolfgangu. „Danas u njegovom slavlju pogledajmo još jednom što on vjernički znači za nas; što ja u tom svecu vidim da me njegovo djelovanje može nadahnjivati za život današnje Crkve“, rekao je propovjednik Ipolt, pojasnivši nadalje tri aspekta svečeva života; sv. Wolfgang kao učitelj s osjećajem za bližnjega kojemu treba naviještati Radosnu vijest; kao bogotražitelj koji svoju vjeru sraslu s Bogom svjedoči životom, te kao ‘umjetnik’ u umijeću umiranja.

„Otvorite vrata i pustite sve one koji me žele vidjeti kako umirem. Umiranje nije sramota, sram se odnosi samo na loš život. Neka svi vide u mojoj smrti što mogu očekivati, a bojati se u svojoj“, naveo je biskup Ipolt posljednje riječi sv. Wolfganga, podsjetivši na zadnje sate svečeva života kada je 994. godine umirao u crkvi sv. Ottmara u Puppingu. Sveti Wolfgang je htio da i u njegovoj smrti ljudi nauče kako živjeti s Božjim milosrđem, zaključio je biskup Ipolt.

Čestitavši svim dijecezanima Regensburške biskupije jubilej i blagdan, biskup Ipolt je na završetku propovijedi jubilejskog slavlja zaželio nazočnima da govor o vjeri pokušaju svjedočiti svojim životom, osobnim zauzimanjem i molitvom te da Boga uzmu zaozbiljno u svome životu, kao što je to učinio i njihov pastir Wolfgang, koji je uvidio da kršćanska poruka jest škola života te da treba biti jezgra vjerničkog djelovanja, kako u prošlosti tako i u 21. stoljeću.

Na završetku misnoga slavlja, biskup Voderholzer je pojasnio da je Regensburška biskupija dala za jubilejsku prigodu izraditi novi relikvijar sv. Wolfganga, s moćima sv. Wolfganga i ostalih regensburških svetaca – sv. Emerama, sv. Ane Schäffer i sv. Erharda, u obliku tesarske sjekire – bradve, koja je jedan od simbola sv. Wolfganga, s obzirom da im je od stručnjaka preporučeno da drevni svečev relikvijar čuvaju u riznici. Novi je relikvijar na početku slavlja u procesiji donesen pred oltar, a prije završne molitve pred pokrajnjim oltarom sv. Wolfganga, biskup Voderholzer je i prvi put udijelio blagoslov s novim relikvijarom.

Na misi je pjevao Zbor bazilike sv. Emerama pod ravnanjem Matthiasa Schilera i uz orguljsku pratnju dr. Johannesa Buhla.