Proslavi je prethodila trodnevna priprava uz pobožnost krunice pred zavjetnom slikom povratnika Bosanske Posavine – likom Majke Božje koji je jedini ostao od porušene filijalne crkve sv. Jurja u Bukovcu.

Sedamdesetak povratnika i župljana zajedno sa sadašnjim župnikom fra Franjom Daliborom Stjepanovićem, prvim župnikom koji se vratio nakon ratnih stradanja fra Velimirom Zirdumom, dekanom Derventskog dekanata koji je bio župnik u Foči u vrijeme rata i izbjeglištva fra Ivanom Marićem i župnikom župa Cer i Veliki Prnjavor-Mala Sočanica vlč. Jozom Batinićem, slavili su misu koju je predslavio gvardijan Franjevačkog samostana na Plehanu fra Anto Tomas.

U propovijedi je, sjetivši se ratnih stradanja, progona i čežnje za povratkom, ohrabrio povratnike i župljane koji ne zaboravljaju župu Foča, i zahvalio im je na kršćanskoj brizi za svećenika kojima su povjereni na duhovnu skrb.

Božanskim promislom ovu obljetnicu slavimo danas, kada je i prva subota u mjesecu, kada je svejtska molitvena nakana, kao i nakana Svetog Oca za ovaj mjesec upravo molitva za svećenike, danas smo još više pozvani da se Gospodinu molimo za svećenike. Čak i onda kada nam se čini da svećenička prosudba u djelovanju nije najbolje rješenje, pomolimo se da ih Gospod upravi na pravi put, kako bi bili dostojni zadaće koja im je povjerena, naglasio je fra Anto Tomas.

Poslije mise, u župnoj crkvi arhitektica Ana Bosankić r. Pranjić iz Tuzle, autorica novoizgrađene crkve predstavila je idejno rješenje za unutarnje uređenje župne crkve. Predstavljanju je nazočio i predsjednik općinskog vijeća grada Doboja Miloš Bukejlović.

Bosankić je naglasila kako rješenje unutarnjeg uređenja, koristeći se modernom arhitekturom, prati izvorno značenje, poruku i svrhu svih elemenata crkvenog enterijera. Tlocrtni grčki križ, obogaćen detaljima starohrvatskog pletera sa Baščanske ploče zapravo objedinjuje i vjersku i nacionalnu tradicionalnu vrijednost. Zvjezdani svod rasporedom rasvjetnih tijela trebao bi formirati kupolu u središtu crkve i svodove prema krakovima križa, koji vode od ulaza prema svetohraništu u središtu prezbiterija, te od bočnih niša gdje su predviđeni procesijski kip Majke Božje s lijeve, te zavjetna slika povratnika Bosanske Posavine s desne strane od ulaza. Svi elementi unutar crkve predviđeni su od prirodnih materijala, kamena i drveta, i raspoređeni tako da zadovolje liturgijske propise, kao i da posluže stvarnoj svrsi kojoj su namijenjeni.

Prije samog predstavljanja župnik fra Franjo Dalibor pozdravio je još jednom prisutne vjernike i goste, zahvalio je na podršci te je kratko predstavio povijest povratka kroz dva povijesna trenutka koja su u smislu vjerskog života značajno utjecala na želju za povratkom.

Prvi povijesni trenutak koji je u povijesnom nemiru duša probudio vjeru u povratak bio je pronalazak lika sa slike Ljube Laha u filijalnoj crkvi sv. Juraja u Bukovcu. Kako stoji zabilježeno na poleđini restaurirane slike: Kad smo 11. studenog 1997. godine ponovno došli u Bukovac i ušli u porušenu crkvu, našli smo ovu glavu „Madone s djetetom“. Otisnuta je u knjizi „Raspeta crkva u BiH, str. 257. Gvardijan ju je dao konzervirati i prvi put je izložena na Plehanu za proslavu Markovdana 1998. god. Dana 14. studenog 2003. naš gvardijan je predao sliku fočanskom župniku i slika je okačena u župnom uredu na Kunari. Godine 2012., prigodom obilježavanja 20. obljetnice stradanja Bosanske Posavine na Plehanu, uzoriti kardinal Vinko Puljić, tu „Glavu Madone s djetetom“ blagoslovio je kao zavjetnu sliku Povratnika Bosanske posavine, koja je izložena u novosagrađenoj župnoj crkvi na Kunari.

Drugi povijesni trenutak koji je učvrstio volju za povratkom jest prvo krštenje koje je obavljeno na zgarištu župne crkve na Kunari. Uz odobrenje i sudjelovanje ondašnjeg župnika u izbjeglištvu fra Velimira Zirduma, 17. siječnja 1998. godine, fra Ilija Tipurić, karmelićanin je, prema zabilješki u Matici krštenih župe Foča na ruševinama župne crkve na Kunari krstio Antu Tipurića, sina Joze Tipurića i Slavice r. Matešić, a krsni kum je bio Stipo Perić.

Ova dva povijesna trenutka, kao i mnogi i danas živući vjernici i fratri, svjedoče o stalnim nastojanjima župnika da se vjerski život župne zajednice na Foči nastavi. Tako se u lipnju 2000. godine fra Velimir Zirdum vraća i naseljava kao župnik na zgarište župne kuće.

Iste godine, na prijedlog uprave Franjevačke provincije Bosne Srebrene, za župnika u župi Foča kod Dervente imenovan je fra Mario Jurković, koji je uz pomoć donatora i voluntera za svog mandata obnovio župnu kuću, porušene kapele, groblja, te očistio zgarište župne crkve.

Fra Jozo Gogić, koji je na ovoj službio naslijedio fra Marija Jurkovića, angažirao je arhitekticu Anu Pranjić, i arhitektonski ured Novi Dom iz Tuzle da naprave projekt i vode radove na gradnji nove crkve. Time je, po prvi puta na Kunari, za župnu crkvu napravljena primjerena podloga kojoj je cilj spriječiti urušavanje kojem je bila izložena stara crkva projektirana od arhitekta Karela Paříka, a novosagrađeno zdanje projektirano od arhitekta Zlatka Ugljena u cijelosti je minirano i razrušeno prije konačnog uređenja na početku ratnih stradanja.

U deset godina nastojanja crkva je izgrađena od dubokih temelja do križa na zvoniku, te je obučena u prekrasnu bijelu fasadu koja ocrtava čistoću neumrle Majčine ljubavi, simbol koji je prepoznao kardinal Puljić u očuvanom liku Glave Madone s Djetetom.

Nakon predstavljanja idejnog rješenja, povratnici i drugi župljani nastavili su druženje sa svećenicima u dvorištu župne crkve, vodeći računa o mjerama za suzbijanje širenja zaraze, svjedočeći tako da odgovorno kršćansko življenje zapravo poziva na odgovornost, a ne strah i bježanje.