Na početku mise je biskup pozdravio sve okupljene, rekavši da ovim euharistijskim slavljem žele zahvaliti Bogu za 200 godina njegovog milosnog djelovanja od posvećenja  crkve, za sve ono što je Bog učinio po svojoj prisutnosti, po djelovanju Duha Svetoga, po zagovoru sv. Nikole, po svim svećenicima, svakom vjerniku, svakoj osobi koja je na bilo koji način bila povezana i utkana u život ove crkve i župe.

„Bogatstvo koje nam Bog  kao Crkvi danas daje je bogatstvo koje ne traje samo 200 godina nego možemo reći od sv. Nikole biskupa, čija se 1755. godišnjica rođenja obilježavamo ove godine. Budite ponosni i radosni što imate za zaštitnika tako uzornog sveca, zaštitnika djece, mladih, pomoraca, putnika, pastira Crkve, koji je svojim životom, svojom ljubavlju prema Bogu, prema Crkvi, prema ljudima u potrebi svjedočio Božju dobrotu i blizinu“, poručio je dodavši da je i danas veoma važno svjedočiti kako je Bog dobar i blizak, kako ljubi svakog čovjeka.

Na početku homilije biskup je spomenuo naslov monografije „200 godina vjere“ koja je povodom 200 godišnjice posvete župne crkve rekao da „ona svjedoči o vjeri vjernika ove župe, o ljudima koji su u ovoj crkvi živjeli s Bogom i išli u svom životu s njim, iako nam njihova imena nisu poznata. Ona je svjedočanstvo vjere koje nas obogaćuje“, poručio je. Dodao je kako vjernici koji žive s Bogom i od Boga uvijek imaju drugačiji pogled na život i svijet za razliku od onih koji se isključivo oslanjaju na ljudsku logiku i vlastite interese.

Osvrćući se na riječi proroka Izaiju, prisutne je podsjetio da su se ljudi kroz povijest često borili između oslanjanja na Boga i traženja sigurnosti u ljudima i ljudskim silama. „Izaija je kao čovjek Božji gledao u daleku budućnost i naviještao Mesiju, ali su njegove riječi nerijetko nailazile na nerazumijevanje. Tako je i danas. Savjeti roditelja, starijih i onih koji nam poručuju  ‘vjeruj u Boga, moli mu se, osloni se na Boga’ ponekad se nekima čine kao  fraze, ali zapravo pozivaju na potpuno povjerenje u Boga“, rekao je biskup.

Dodao je da nam sv. Pavao govori o postojanosti i utjesi Svetoga pisma koji donosi nadu, ne prolaznu, nego onu čija je konačnost sam Bog. Naglasio je da je ona postojanost u vjeri i ključ za suočavanje s poteškoćama u odnosima, obitelji, na poslu i u trenucima bolesti. „Ako se u takvim stvarnostima oslanjamo samo na sebe, lako ćemo doći do razočaranje. No, postojani u Bogu nalazimo sigurnost“, dodao je.

Potom se osvrnuo na poruku Ivana Krstitelja, čija je pozornost usmjerena na autentičnost vjere izražene u djelima. „Vjera ne smije ostati formalna. Farizeji su govorili da vjeruju, ali njihova djela nisu to potvrđivala pa ih sveti Ivan poziva na obraćenje i plodonosnu vjeru“, istaknuo je. Podsjetio je kako se Ivana smatra najvećim prorokom, a ipak on za sebe govorio da nije dostojan nositi Isusovu obuću. „I nam često puta nedostaje svijest o vlastitoj grešnosti i potreba da dobrim djelima pobjeđujemo grijehe“, istaknuo je.

Potom je podsjetio i na sv. Nikolu biskupa. „Sveti Nikola je svojom dobrotom prema potrebnima svjedočio ljubav prema Bogu i Crkvi. Dobrota srca koju je imao sv. Nikola  je ono što je svima i svijetu potrebno“, poručio je, naglasivši da je svaki vjernik pozvan otvoriti svoje srce djelovanju Duha Svetoga.

Propovjednik je potom pozvao vjernike da vrijeme došašća iskoriste za unutarnju promjenu i unošenje radosti u svoje obitelji i svakodnevicu drugih. „Ljepota radosti je ljepota Božje ljubavi. Naša nada je Bog koji nas je okupio, koji se radi nas utjelovio, rodio i umro na križu. On nas u ispovijedi čisti od grijeha, hrani u Euharistiji i želi da budemo njegova djeca koja svjedoče vjeru“, istaknuo je.

Na kraju homilije je zazvao zagovor svetog Nikole i Blažene Djevice Marije, koju Crkva sutradan slavi kao Bezgrješnu, da ojačaju vjernike na putu vjere, nade i ljubavi. „Neka naša srca budu mjesta gdje se Krist može nastaniti i djelovati“, zaključio je biskup Martinović.

Prije završnog blagoslova, čestitao je svima 200. obljetnicu posvete župne crkve, kao i imendan onima koji nose ime sv. Nikole.