Program obilježavanja počeo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na spomen obilježju Topani. Osim pripadnika 3. imotske bojne i njihovih obitelji, u svečanom programu sudjelovali su ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, gradonačelnik Ivan Budalić i drugi predstavnici lokalnih i županijskih vlasti, saborski zastupnici i pripadnici Hrvatske vojske. Molitvu odrješenja za poginule i umrle pripadnike 3. bojne predvodili su biskup Bogdan i gvardijan Samostana sv. Franje fra Kristijan Stipanović.

Nakon polaganja vijenaca, vojni ordinarij je predvodio misno slavlje u koncelebraciji s gvardijanom fra Kristijanom Stipanovićem i drugim redovnicima. Na misi su, uz spomenute, sudjelovali i mnogi drugi vjernici. Na početku mise biskup Bogdan osvrnuo se na Dan hrvatske vojske koji je obilježen 28. svibnja, i na povijest 3. imotske bojne koja je ustrojena u vojarni na Kamenmostu 1. lipnja 1991. godine, samo četiri dana nakon održavanja svečane smotre Zbora narodne garde na stadionu NK Zagreb, u Kranjčevičevoj ulici u Zagrebu, kada je osnovana Hrvatska vojska. Bilo je to prije 29 godina, 28. svibnja 1991. godine. Treća imotska bojna bila je sastavljena od dragovoljaca s područja Imotske krajine, dragovoljaca pristiglih iz MUP-a i dragovoljaca iz Bosne i Hercegovine. Tijekom ratnog puta 3. imotske bojne poginulo je 28. pripadnika postrojbe, a tri su pripadnika poginula služeći u drugim postrojbama. Spletom nesretnih okolnosti tijekom rata umrla su tri pripadnika Imotske bojne. Iz povjesnice ove bojne doznaje se da je skoro 200 njezinih pripadnika teže ili lakše ranjeno, među kojima je veliki broj zadobio teške tjelesne ozljede. Treća imotska bojna, i cijela Imotska krajina, u ovoj i drugim postrojbama, na raznim mjestima i razinama, dala je ogroman doprinos u obrani Domovine.

U propovijedi biskup je naglasio značenje Isusove velikosvećeničke molitve koja se svakodnevno čitala tijekom proteklih dana u iščekivanju Duhova, a koja je ujedno posljednja Isusova poruka, odnosno oporuka učenicima. „Završni odlomak molitve u evanđelju je Isusova žarka molitva za jedinstvo učenika i svih potonjih kršćana. Jedinstvo i sklad Crkve, jedinstvo i sklad Isusovih učenika temelji se u savršenom jedinstvu između Oca i Sina. Kao što Otac nije zatvorenost u sebe, okrenutost prema sebi, ne živi za sebe, nego sve predaje Sinu, i kao što se Otac prema Sinu definira, za Sina živi, Sina ljubi, njemu predaje svu svoju božansku moć i vlast i šalje ga u svijet, tako moraju biti i učenici upućeni jedni na druge, jedni za druge živjeti i svjedočiti Božju ljubav i jedinstvo. ‘Po ovom će svi znati da ste moji učenici ako budete imali ljubavi jedni za druge’ (Iv 13, 35).

Isus gleda unaprijed, u daleku budućnost, motri cjeloviti hod čovječanstva, svu ljudsku povijest do konca vremena. I moli za jedinstvo svih onih koji će tijekom stoljeća i tisućljeća u njega vjerovati i njegovima se priznavati.(…) Gotovo do iznemoglosti Isus naglašava svojima da svi budu jedno. Tu nam postaje jasno koliko mu je osobno stalo do jedinstva kakvo ćemo pronaći u Trojstvu. Ono do čega se ne može vinuti nikakvo ljudsko umovanje ili znanost postalo nam je jasno i očito u Isusovu životu, naime, koliko nam je Bog blizu, tko nosi ovaj svijet, u čijim je rukama te da čovjek nosi na sebi otiske i obrise Božjeg bića“.

Osvrnuo se i na blagdan Duhova koji se slavio dan ranije i blagdan Marije Majke Crkve koji se slavi upravo na ovaj dan. „Jučer smo slavili Duhove, Pedesetnicu. Sveto pismo nam svjedoči koliko su apostoli bili zajedno, na istome mjestu, ustrajni i postojani u molitvi zajedno s Isusovom majkom, koju danas častimo kao Majku Crkve. A sveti Pavao će podsjetiti Korinćane o temeljnoj snazi – Duhu Božjem koji nas povezuje i ujedinjuje: ‘Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni’ (1Kor 12, 122-13).“

Na kraju propovijedi, biskup je podsjetio okupljene na jedinstvo, slogu i zajedništvo koje su bile naše osnovne vrijednosti tijekom Domovinskom rata. Jedinstvo demokratskog izbora samostalne slobodne države te sloga i zajedništvo u obrani tog izbora i po cijenu vlastitoga života. Naglasio je da je sujedinstvo, sloga, sklad i zajedništvo na planu vjere i svjetonazora, o kojima govori Isus, jamstvo budućnosti i života Crkve kao Isusove zajednice i put naroda u bolju budućnost.

„Dao Bog, po zagovoru Marije Majke Crkve, koju u remetskome svetištu častimo s naslovom Fidelissima advocata Croatiae (Najvjernija odvjetnica Hrvatske), i danas idemo tim smjerom“, zaključio je biskup.