Na misi su sudjelovali zapovjednik HRM-a kontraadmiral Ivo Raffanelli, pročelnik Vojnog ureda Kabineta za obranu i nacionalnu sigurnost Predsjednika Republike kontraadmiral Predrag Stipanović, zamjenik ravnatelja RACVIAC-a general bojnik Slaven Zdilar, zamjenik zapovjednika HRM-a komodor Damir Dojkić, časnici, dočasnici i pripadnici Hrvatske ratne mornarice. S biskupom su u suslavlju bili župnik i dekan fra Kristijan Stipanović, biskupski vikar za kler Splitsko-makarske nadbiskupije don Zvonimir Mijić, vojni kapelan u HRM don Branimir Projić i policijski kapelan u PU splitsko-dalmatinskoj don Marko Trogrlić. Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa HRM „Sveti Juraj“.

Biskup je na početku propovijedi pozdravio okupljene i istaknuo kako ta obljetnica podsjeća na dugu povijest hrvatske mornarice i na sve „one velike i slavne događaje iz hrvatske povijesti, od ranog Srednjeg vijeka u doba hrvatskih kneževina, a kasnije i hrvatskog kraljevstva (sukobi s Mlečanima, Arapima i drugim protivnicima). Dan Hrvatske ratne mornarice slavi se 18. rujna u spomen na taj dan 887. kad je hrvatska flota pod vodstvom kneza Branimira pobijedila Mletačku flotu kod Makarske.“

Promišljajući o evanđeoskom tekstu iz Lukina evanđelja koji opisuje zgodu Isusova odlaska sa svojom obitelji u jeruzalemski Hram, biskup je govorio o Svetoj Obitelji i o dva aspekta u obiteljima. Prvi aspekt o kojem je govorio biskup je povijest obitelji iz koje potječemo i potreba za njegovanjem te povijesti. „Svaki i svaka od nas ovdje ima vlastitu povijest, nitko nije rođen i došao na ovaj svijet na magičan vanzemaljski način. Svi mi imamo povijest svoje obitelji iz koje potječemo i koja je duboko upisana u našu svijest i podsvijest. Evanđelje nam opisuje da je Božji Sin Isus dio i član povijesti jedne obitelji, Marije i Josipa. Promatramo ga kao dvanaestogodišnjeg dječaka na putu u Jeruzalem s Marijom i Josipom.  Izgubio im se. Roditeljska tjeskoba je velika a radost je još veća kad su ga pronašli i vratili se kući. Lijepo je za vidjeti i čuti da je i sam Isus u središtu obiteljskih odnosa, osjećaja, da raste i sazrijeva kao i svi ostali, ali da je također i on kao i mnoga djeca roditeljima prouzrokovao i zabrinutost i tjeskobu, i razna trpljenja.“

Mons. Bogdan je istaknuo okupljenima da se „zrelom, odraslom i izgrađenom osobom ne postaje toliko materijalnim sredstvima koje smo imali ili imamo na raspolaganju nego iz i od ljubavi koju smo primili  i primamo u obiteljskome ozračju. Vjerojatno nismo rođeni u nekoj posebnoj obitelji, nismo odrastali bez problema i poteškoća,  ali to je naša povijest, to je moja osobna povijest odrastanja u mojoj obitelji: to je moja povijest, to su naši korijeni iz kojih izrastamo: ako ih prekinemo, život će uvenuti. Bog nas nije stvorio da budemo ‘vukovi samotnjaci’, ‘samoživci’ nego da živimo zajedno, da se ostvarujemo u obiteljskoj zajednici. Zahvalimo mu i molimo ga za naše obitelji! Bog nas je zamislio i hoće nas: zahvalne, ujedinjene, sposobne čuvati korijene, čuvati vrijednosni obiteljski identitet. Na ovo treba misliti.“

Drugi aspekt koji je istaknuo vojni ordinarij jest da se svaki dan mora učiti živjeti u obitelji. „Evanđelja nam pokazuje da ni u Svetoj obitelji sve nije išlo glatko i bez problema. Nadošli su neočekivani problemi, tjeskoba, trpljenja… Ne postoji nigdje sveta obitelj sa sličica. Životna realnost  je nešto drugo. Dok je Isus bio malo dijete bilo je lakše. Malo dijete mala briga. Veliko dijete velika briga! Marija i Josip izgubili su Isusa, tjeskobni i zabrinuti ga traže, našli su ga treći dan. U Jeruzalemskome hramu ‘sjedi posred učitelja, sluša ih i pita’, on dječak od 12 godina. Na Marijin upit ‘Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili’ on im odgovara da mu je boraviti u Očevoj kući. Marija i Josip to ne razumiju. Trebaju i oni vrijeme za shvatiti i razumjeti svoje dijete.  Ista je sudbina svih nas: svaki dan, u obitelji, treba učiti i naučiti slušati se i razumjeti međusobno, biti zajedno, s malim  znakovima pažnje, jednostavnim gestama, trajno brinuti i o malim detaljima  međusobnih odnosa. Također i ovo, puno nam pomaže  razgovor u obitelji, razgovor za stolom, dijalog između djece i roditelja, dijalog između braće, pomaže nam živjeti korijene i temelje obiteljskog zajedništva, razgovor i sa djedovima i bakama“, istaknuo je.

Biskup je naglasio da je u današnjem vremenu često teško pomiriti profesionalni i obiteljski život, posao i obitelj. „Kad razmišljam o Vašem mornarskome vojničkome pozivu, često se pitam koliko izazova i teškoća ima svaki pojedinačno od Vas i u svome obiteljskome životu. Koji su sve izazovi, zadatci i obveze na poslu: od Vas se zahtjeva kompletnost i predanje. Zbog posla ste velik dio dana odvojeni od obitelji. S druge strane, morate biti i potpuno predani svojoj obitelji, morate također biti i otac i majka, muž i žena, brat i sestra“, rekao je.

Za kraj, biskup je okupljene vjernike uputio na jedan detalj iz evanđelja, „Pogledajmo Mariju, Isusovu majku koja u Evanđelju kaže Isusu: ‘Tvoj otac i ja žalosni smo Te tražili’. Tvoj otac i ja, ne kaže ja i tvoj otac: prije ja je tvoj otac. Ovo moramo učiti svaki dan prije ja ima mjesto za ti.  Opasno je i nije dobro kad u našim odnosima sve započinjemo sa ja, i onda slijedi ti: Ja, mene, meni, za me i u moju korist! Takove osobe, prije ja pa onda ti! Ne, u Svetoj Obitelji odnosi su najprije ti pa onda ja. Za sačuvati obiteljski sklad treba se boriti protiv diktature ega, diktature ja.  Opasno je kada umjesto da se međusobno slušamo predbacujemo pogreške; kad umjesto gesta i znakova pažnje prema drugima, sve usredotočujemo na vlastite potrebe; kad umjesto dijaloga – razgovora,  uhvatimo se mobitela. Žalosno je vidjeti za stolom obitelj gdje svatko drži svoj mobitel i nitko s nikim ne razgovara, kad se uzastopno ponavljaju vlastite fraze i optužbe, i kad razgovor završava s jednim hladnom šutnjom. Hladna šutnja u obitelji je ubojita! Ne vodi dobru. Nikada ne ići spavati, ako je ikako moguće bez pomirenja. Ako li je tako onda sutra nastupa hladni rat. I to je onda opasno jer započinju prijekori, ogorčenosti. Koliko puta, nažalost, među obiteljskim  zidovima duge šutnje, i od  vlastitog egoizma, nastaju konflikti, sukobi.  Nažalost tu onda može izbiti i nasilje, fizičko i moralno. Ovo razbija sklad i ubija, uništava obitelj. Obratimo se od ego, od ja na ti“, naglasio je propovjednik.

Biskup je završio propovijed sa željom i savjetom da se u obiteljima sve više njeguje zajednička molitva. Tako će obitelj uvijek biti čvrsta i imati potreban mir od Boga, poručio je. Obilježavanje osnutka HRM-a nastavlja se sutra u jutarnjim satima budnicom ulicama grada Splita i središnjim svečanim programom u časničkom Domu Hrvatske vojske u Lori, izvijestio je Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj.