Proslavljena 40. obljetnica osnutka župe Šubićevac
Misa na 40. obljetnicu župe Šubićevac
Šibenik (IKA)
Četrdeset godina od osnutka župe Šubićevac obilježeno je u petak 30 studenoga. Svečano misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Ante predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Među svećenicima koji su koncelebrirali bili su provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, bivši župnici Šubićevca: fra Mate Gverić, fra Josip Gotovac i fra Josip Repeša; te aktualni župnik fra Mario Radman.
Četrdeset godina župne zajednice sv. Ante na Šubićevcu, jubilej koji slavimo ima svoje značenje i poruku, priziva zahvalnost i molitvu, pokazuje i potiče ustrajnost u hodu vjere. Propitkuje nas, poziva na da se upitamo: što nam znači župna zajednica, a što župna crkva Sv. Ante? Otvara nam uho za Božji glas, poručio je u homiliji biskup Rogić.
Svaki vjernik je „živi kamen“ na Krista naslonjen i u svoju zajednicu uklopljen. Postaje Božja građevina u onoj mjeri u kojoj se uključi, sudjeluje, naziđuje – ili kako bi to danas rekli – aktivira u svojoj župnoj zajednici. Biti suradnik Božji znači živjeti po Božju, surađivati s planom Božjim, tražiti njegovu volju. Birati u životu ono što znam da će se Bogu svidjeti, a odbaciti ono što znam da Bogu nije drago. Nije li to pravilo svake dobre suradnje i među ljudima. Težiti da činimo samo dobro – tada smo suradnici Božji, da nikome zla ne činimo.
Biti njiva Gospodnja, znači dopustiti da me Svevišnji „obrađuje“ – a to znači poučava, vodi, ispravlja i zasadi u naše živote sjeme koje donosi plod već sada, a onda jednom u vječnosti, zauvijek, poručio je vjernicima šibenski biskup.
Kazao je kako vjerujući u Isusa Krista vjernici su sinovi i kćeri uskrsnuća. Postajemo Božja djeca a ta se veza, to sinovstvo hrani i raste u kući Božjoj u crkvi, u župnoj zajednici, u slavlju svetih sakramenata, u svakom plemenitom djelu kojeg smo i kao pojedinac ili kao zajednica Kristovih vjernika učinili Bogu na slavu, iz ljubavi prema Bogu. Upravo zato nam treba župna zajednica. Zato je župna crkva centralno mjesto susretanja i izvor nadahnuća za naše živote jer Bog želi biti među nama prisutan: u svojoj kući – hramu molitve; u našim obiteljima od kojih upravo u župnoj zajednici čini jednu veću, župnu obitelj svih vjerničkih obitelji i stvara preduvjet da u hramu i u zajednici svaki od nas raste u vjeri, raste u poznavanju Boga i raste u predanju vlastiti životnih putova Božjim naumima spasenja.
Što nam je onda činiti? Četrdeset godina župne zajednice poticaj je da još više zaživi bogoslužje, da još više zaživi zajedništvo, da još više postanemo svjedoci Isusa Krista – kršćani koji će i drugima pokazati životom što ih naprijed goni, što ih za život motivira, što je njihov smisao i cilj života. Veliki je to zadatak. Složeno vrijeme u kojem živimo s tolikim izazovima svakoga dana. A formula uspjeha – kako bi se to danas reklo – na domak ruke. Ono što nas je nosilo posljednjih 40 godina, Crkvu u Hrvata, bio je posve jednostavan poziv: Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom ide na svetu misu. Braćo i sestre, oproban recept i siguran put. Neka po tom geslu – pozivu obiteljske molitve i nedjeljne euharistije župne zajednice i vaša župa svetog Ante nastavi svoj hod za Kristom, poručio je biskup Rogić.
Na kraju misnog slavlja prigodno se obratio i provincijal Kodžoman Trebamo se svakog dana truditi postajati živom Crkvom, ako taj cilj promašimo onda smo ono bitno promašili. Župa Šubićevac nastala je u teškim vremenima i u posebnim uvjetima. Uvijek je bilo ljudi koji nisu kalkulirali i znali što čine. Svi oni su doprinijeli rastu župe Šubićevac, kazao je provincijal Kodžoman.
Zahvalio je franjevcima koji su službovali na Šubićevcu. Vjerujem da smo svjesni da smo divno djelo Božje. Ova građevina crkva plijeni pozornost. Ona je dugo iščekivana i željena. Želim vam da iz ove crkve odete promijenjeni, plemenitiji i bolji. Želim vam da nastavite i sami sebe ugrađivati i doprinosit boljitku grada Šibenika i Šibenske biskupije. Želim vam puno plodova, a najviše bih se veselio kad bi iz vaše župe došlo novo duhovno zvane. To bi bio najbolji plod koji bi kako vjernička zajednica mogli iznjedriti, poručio je između ostalog provincijal Kodžoman.