Misu su koncelebrirali domaći župnik Tito Damir Šmintić, vlč. Vladimir Trkmić koji je zaređen za svećenika zajedno s vlč. Piskačem, te trojica svećenika koji su nadahnjujući se primjerom vlč. Piskača i sami postali svećenici: vlč. Ozren Bizek, vlč. Kristijan Tušek i vlč. Sebastijan Valjavec. Posluživao je trajni đakon Božidar Hadaš. Pjevanje je predvodio župni zbor Župe Margečan uz orguljsku pratnju Ivana Habuneka. Osim domaćih župljana, rodbine i prijatelja, na misnom slavlju sudjelovali su i brojni vjernici iz župa u kojima je vlč. Piskač kroz proteklih četrdeset godina djelovao.

Propovijed je održao vlč. Bizek, župnik u Župi Novo Virje, koji je tumačeći evanđeoski odlomak o Isusovom čudesnom umnažanju kruha i riba, u središte stavio lik dječaka bez imena koji je Isusu predao sve što je imao, pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Gledajući duhovnim očima „te dvije ribice mogle bi biti dvije ruke koje ustrajno mole, strpljivo rade i služe, dvije noge koje prilaze Gospodinu u ispovijedi, dolaze na misu, neumorno traže gladne, siromašne, odbačene, iznemogle…, ponizno obilaze bolesne, osamljene, povrijeđene…“ A pet kruščića moglo bi biti „nekoliko riječi utjehe toliko potrebne ljudima koji su se našli u teškoj situaciji, pet osjetila kojima možemo čuti i vidjeti drugoga, opipati svetost, okusiti stvarnost, ili se ustegnuti od primamljivosti lažljivog duha zla, od požuda, ovisnosti i drugih napasti.“ Gledajući pak euharistijskim pogledom ovo čudo je slika „čuda koje se događa na svakoj misi – čuda pretvorbe“, istaknuo je vlč. Bizek. A dječak bez imena „kojim se Gospodin poslužio da utaži glad tisuća je slika najbližih Božjih suradnika, slika svećenika“ koji su sve svoje predali Bogu i „po čijim rukama se svaki dan događa najveće čudo, presveta misna žrtva“.

Opisujući zatim životni put slavljenika, „svećenika koji je imao hrabrosti dati ime tom dječaku i kojega je Isus pozvao da s Njim čini čuda“, vlč. Bizek je naglasio kako je vlč. Piskač rođen u skromnoj i pobožnoj zagorskoj obitelji s osmero djece, kao i to da je već početak njegovog svećeničkog puta bio obilježen križem, jer je samo dan prije odlaska u sjemenište morao sudjelovati na sprovodu vlastitog oca. „Stasao je uz Gospodina i već je 40 godina od kada je vlč. Marijan Gospodinu pružio svoje dvije ruke i rekao svojih pet riječi: ‘Evo me, Isuse, mene pošalji!’“ Još kao bogoslova obilježio ga je poseban Božji dar, „anđeoski glas za pjesmu“, kako je o njemu rekao dugogodišnji voditelj katedralnog zbora mo Miho Demović. Za svećenika ga je 24. lipnja 1984. zaredio tadašnji zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić, a mladu misu je slavio 29. srpnja 1984. u rodnim Gaćicama. Djelovao je kao kapelan u Župi sv. Nikole u Koprivnici (1984.-1991.), a kao župnik u Zajezdi (1991.-2000.), Mihovljanu (2000.-2009.) i u Resniku (od 2009.).

Iznoseći svoja sjećanja na prve svećeničke godine vlč. Piskača „u komunističkoj Koprivnici“, vlč. Bizek istaknuo je „Marijanovu pobožnost, neposrednost, sposobnost za šalu, živopisne propovijedi, dosljednost u stavovima, vjersku i nacionalnu osviještenost“. Rad u okupljanju djece, mladih i ljudi srednje i starije dobi, pripremanje raznih scenskih prikaza u crkvi, osnivanje dječjeg zbora i orkestra, duhovno i nacionalno poučavanje izazvalo je i praćenje tadašnjih tajnih službi, slušanje propovijedi i govora na sprovodima „sve kako bi ulovili neku krivu i prekinuli njegovo djelovanje“.

„Od samog početka svećeničkog djelovanja, vlč. Marijan je izazivao kod mnogih mladih pažnju i želju da krenu u duhovno zvanje. I mnogi su radi njega krenuli u sjemenište i samostane, i iako nisu svi postali svećenici i časne sestre, danas su to uzorni i ugledni obiteljski ljudi, pravi vjernici i Hrvati, ali sudjelovati u Božjem planu i do sada imati iza sebe jedanaest svećenika i dvije časne sestre, mislim da dovoljno govori“, istaknuo je vlč. Bizek koji je i prvi u nizu tih svećenika. A propovijed je završio riječima: „Pred nama je Božji svećenik koji ne daje samo mrvice, nego svega sebe. Koji ne čeka samo da Bog nešto poduzme, ne promatra diveći se kako Bog čini svoje, nego ozbiljno shvaća poziv na suradnju s Njime (…) Hvala ti, dragi brate u Kristu, što si imao volje i snage kroz sve to vrijeme biti strpljiv, marljiv i uzoran pastir i svjedok, koji je snagu za svoje korake i nadahnuće za svoje dlanove crpio u Isusu Kristu.“

Na kraju misnog slavlja, uime Župe Mergečan čestitku je uz prigodni dar slavljeniku uputio mladi župni suradnik Patrik Breznjak. Uime Župe Resnik zahvalu je izrekao župni suradnik Matija Andrijanić istaknuvši kako je petnaestogodišnjim djelovanjem i ustrajnom molitvom vlč. Piskača u Župi poraslo zajedništvo i osjećaj za sveto, mnogo veći broj ljudi dolazi na mise i pristupa sakramentima, a posebno je porasla pobožnost prema Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

U svom govoru vlč. Piskač zahvalio je dragom Bogu što može biti u Njegovoj službi, spomenuvši se svih koji su ga pratili i koji ga prate na tom putu, od pokojnih roditelja, župnika u njegovoj rodnoj župi, odgojitelja i nastavnika, školskih i sjemenišnih kolega, kao i kolega svećenika, pa do vjernika kojima je bio poslan. Istaknuvši kako Župa Margečan trenutačno ima trinaest živućih svećenika i pet redovnica, pozvao je djecu i mlade svoje rodne župe da se odazovu Isusovom pozivu i dođu u Njegov vinograd, a roditelje da neumorno mole na tu nakanu, jer „lijepo je biti svećenik“.