Gospino ukazanje pastirici Jeleni Grubišić 1516. godine na otočiću Zečevo autentičnim je proglasio tadašnji ninski biskup Juraj Divnić koji je čak pedeset godina, od 1479. do 1529., bio biskup Ninske biskupije koja je, prema nekima, postojala još u apostolskim vremenima, a sigurno je postojala od 9. stoljeća do 1828.

Višestoljetna povijest kršćanstva „natapa život kraljevskog grada Nina koji nije velik po svojoj površini i broju stanovnika, ali je izniman po svojoj bogatoj duhovnoj i povijesnoj baštini. U Ninu se susreću povijest hrvatskog naroda i Crkve, koje su kroz stoljeća nerazdvojivo isprepletene i oblikovale su identitet naroda koji je crpio snagu iz vjere i budućnost gradio na pouzdanju u Boga i Mariju“, rekao je mons. Zgrablić, podsjetivši da Nin nosi tragove prvih početaka hrvatske državnosti. U Ninu su „stolovali prvi hrvatski vladari, koji su u složenim i zahtjevnim vremenima donosili odluke važne za opstanak i oblikovanje hrvatskog naroda. U Ninu su se rađale vizije slobode i odgovornosti i u njemu je Crkva od početaka nalazila svoje čvrsto uporište, kroz djelovanje biskupa koji su vodili mjesnu Crkvu, svećenika koji su dijelili sakramente te kroz vjerni puk“, rekao je nadbiskup.

Ta slojevitost povijesti i isprepletenost ljudskog truda, zaštite Isusa i Majke Marije i Božje milosti, otkriva da „vjera nije bila i ne može biti izdvojena od života pojedinca i naroda, da nije tek dodatak ili ukras svakodnevice, nego je snaga u slabostima, svjetlo u trenucima tame i oslonac u nesigurnostima povijesnog hoda našeg naroda. Kršćanska vjera je davala smisao događajima, povezivala prošlost, sadašnjost i budućnost“, poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da zato blagdan Gospe od Zečeva nosi snažnu poruku koja nadilazi granice vremena te govori našem srcu i našoj sadašnjosti.

Blagdan Gospe od Zečeva nas podsjeća da „Bog ne napušta svoj narod kroz povijest, ne ostavlja čovjeka samoga u njegovim borbama i traženjima, nego ga neprestano pohađa, prati, oblikuje i podiže, ulazeći u konkretne okolnosti života i djelujući po onima koji mu otvaraju svoje srce, koji su spremni slušati njegov glas i odgovoriti na njegov poziv“, rekao je nadbiskup.

Istaknuo je kako je Marija svojim životom „najjasniji znak Božje blizine, mjesto u kojem se Bog nastanjuje, u kojem njegova riječ postaje tijelom i znak njegove vjernosti koja nikad ne prestaje. Promatrajući Mariju, otkrivamo kako Bog i danas traži otvorena srca kroz koja želi nastaviti svoje djelo spasenja svakog čovjeka“, naglasio je predvoditelj slavlja.

Razmatrajući navješteno Evanđelje o Marijinom pohodu Elizabeti, nadbiskup je rekao da Marija nosi u sebi najveće otajstvo – njen život je postao mjesto susreta neba i zemlje, Boga i čovjeka.

„Zato Crkva u Mariji prepoznaje živi Kovčeg saveza. Kao što je nekad Izraelskom narodu on bio znak Božje prisutnosti među njima, sada Marija nosi sâmoga Boga koji je postao čovjekom. Marijin hod kroz brdoviti kraj Judeje simbol je hoda Boga koji dolazi ususret čovjeku. Taj Marijin put postaje simbol hoda milosti koja ne ostaje zatvorena u sebe, nego se daruje. To je simbol hoda ljubavi koja traži svakoga od nas i ulazi u našu svakodnevicu. U tom pokretu otkrivamo dinamiku Božje inicijative koja uvijek prethodi našim koracima“, poručio je mons. Zgrablić.

Razmatrao je potom značenje Marijinog hoda „u žurbi u gorje“ rođakinji Elizabeti. U toj svetoj Marijinoj žurbi je „nutarnji poticaj Duha Svetoga koji nas pokreće, nadahnjuje i oslobađa od tromosti i zatvorenosti. Marijina žurba ima duhovnu dubinu koja nadilazi običnu brzinu kretanja i postaje znak srca koje je zahvaćeno Božjom milošću, koje prepoznaje što je uistinu važno i ne odgađa prigodu za ljubav, služenje, ne odgađa dobro.

Ta „sveta žurba“ izazov je nama da preispitamo vlastiti život, da uočimo koliko puta ostajemo zarobljeni sebičnošću u oklijevanju pred poticajima Duha Svetoga da činimo dobro. Marijina „sveta žurba“ nas podsjeća koliko puta čekamo prikladniji trenutak za dobro, dok nas Bog već odmah i sada poziva na hrabru i velikodušnu spremnost koja preobražava svakodnevicu i daje joj smisao“, potaknuo je nadbiskup, rekavši da se radost Marije i Elizabete rađa iz prepoznate Božje blizine i djelovanja u njihovom životu.

Marijin hvalospjev Veliča je „predivan portret Marijine duše, veličanstveno ogledalo njenog unutarnjeg svijeta. Svaka Marijina riječ u tom hvalospjevu odjekuje Svetim pismom, svaka misao nosi trag Božje riječi koja je u njoj našla dom. Marija živi uronjena u Božju prisutnost, razmišlja Božjim mislima i govori riječima koje su oblikovane vjerom te se u toj prožetosti Božjom riječju otkriva put i za nas, u kojem čovjek dopušta da ga Božja riječ i Božji Duh oblikuje, pročišćava i vodi. U svom hvalospjevu Marija potpuno usmjerava pogled prema Bogu, priznajući njegovu veličinu i vjernost kroz povijest“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da u Mariji „prepoznajemo način na koji Bog djeluje, koji često ostaje skriven očima svijeta; jer Bog uzvisuje ponizne, podiže malene, hrani gladne dobra i prati one koji se u Njega pouzdaju“.

„Marijine riječi postaju teološko čitanje povijesti koje nas uči gledati dublje i dalje. Omogućuju nam prepoznavati Božju ruku koja je prema nama ispružena u svakodnevnim događajima života. Omogućuju nam vjerovati kako Bog i danas, ovdje i sada, nastavlja isti stil djelovanja, nenametljiv, ali uvijek snažan i preobražavajući“, poručio je nadbiskup.

U Elizabetinim riječima Mariji „Blažena ti što povjerova“  je „dubina vjere koja nadilazi sigurnost vidljivoga i oslanja se na pouzdanje u Boga koji vodi Marijin život. I mi smo pozvani ići tim putem predanja Bogu koje ne traži stalne dokaze, izvanredne stvari, ukazanja i čudesa, već put pouzdanja u Božju volju koja ne posustaje u kušnjama, put vjere koja daje snagu i kad su okolnosti nejasne te nas potiče da vlastiti život stavimo u Božje ruke“, rekao je mons. Zgrablić.

Istaknuo je da se Marijine riječi „Evo, odsad će me svi naraštaji zvati blaženom“ kroz stoljeća proročanski ostvaruju u životu Crkve. Baš u Ninu na blagdan Gospe od Zečeva „generacije vjernika dolaze Majci s povjerenjem, donose joj radosti i boli, traže zagovor i pronalaze utjehu. Čašćenje Marije nije samo pobožna navika, nego živi izraz vjere Crkve koja prepoznaje u njoj Majku koja prati, zagovara i sigurno vodi svoju djecu prema Kristu“, poručio je nadbiskup.

Blagdan Gospe od Zečeva i bogata povijest Nina svjedoče da „Bog djeluje u konkretnom vremenu i prostoru, da se utjelovljuje u povijesti jednog naroda, da progovara kroz jednostavne i ponizne ljude; da vjernost kroz stoljeća postaje blagoslov koji nadilazi granice jedne generacije i prelazi na druge. Taj blagdan nas poziva da vlastiti život promatramo kao dio povijesti spasenja, kao prostor u kojem Bog želi djelovati u nama i po nama, kao vrijeme u kojem se i naša vjernost može utkati u veliku priču Božje ljubavi prema čovjeku“, istaknuo je mons. Zgrablić.

U duhu Marijine žurne ljubavi koja ne poznaje odgađanje i ponizne veličine koja ostavlja prostor Bogu da djeluje, nadbiskup je rekao da smo i mi pozvani hoditi putem Marijine duboke vjere koja se oslanja na Boga, „u kojem dopuštamo da Božja riječ oblikuje naše srce, u kojem se otvaramo poticajima Duha Svetoga koji nas pokreću na dobro, živimo vjeru koja se očituje u djelima ljubavi te prepoznajemo Božju prisutnost koja nas vodi prema punini života“.

Nadbiskup je poželio da Gospa u nama probudi „vjeru koja se ne koleba, spremnost koja ne odgađa činiti dobro i ljubav koja se daruje bez zadrške, kako bismo i mi, poput Marije, nosili Boga u sebi i donosili ga svijetu koji čezne za njegovom blizinom“.