Povod čašćenja bilo je čudo koje se dogodilo u Hvaru u noći 6. veljače 1510. godine. U to vrijeme u gradu i na otoku Hvaru plemići su vršili nasilje nad pučanima. Stoga su se vođe pučana spomenute noći zakleli nad Križem da će ubiti nasilne plemiće. Ipak, to se nije dogodilo, jer je u toj noći s Križa, nad kojim su se vođe pučana zakleli, potekla krv. Pojavu krvi na križu sudionici zakletve, nemilih događanja i zlih namjera shvatili su kao Božju opomenu i poziv na obraćenje te pomirenje i pokoru, što se dogodilo već sutradan. Između ostaloga, obavili su svečanu procesiju s krvarećim Križem koji se danas čuva u hvarskoj katedrali. Od tada su počele čuvene hvarske procesije „Za križen“, a UNESCO ih je proglasio zaštićenim pokretnim kulturnim dobrom čovječanstva.

U Svirčima je običaj da se 6. veljače prije pučke mise s posebnim križićem-moćnikom u procesiji obiđe župna crkva Sv. Marije Magdalene i ispred crkve blagoslovi mjesto i nazočni misari. Blagoslov je ove godine udijelio apostolski administrator Hvarske biskupije, mostarsko-duvanjski biskup i upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije mons. Petar Palić koji je procesiju nazvao molitvom za mir u srcima i dušama i blagoslov za župu Svirče i cijeli svijet.

Nakon procesije biskup Palić je predvodio koncelebrirano euharistijsko slavlje. Koncelebriralo je devet svećenika, među kojima su bili generalni vikar i župnik Jelse don Stanko Jerčić, župnik Vrbanja i upravitelj župe Svirče don Mili Plenković te biskupov tajnik don Domagoj Markić. Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći pjevači pod ravnanjem i uz harmonijsku pratnju maestre Klare Milatić.

Biskup Palić je na početku misnog slavlja napomenuo kako križ nije samo znak, simbol muke i smrti, nego je i znak spasenja. A u propovijedi je istaknuo kako križevi nisu rijetkost oko nas. „Mnogi kršćani stavljaju križ u svoje stanove i kuće; drugi ih upotrebljavaju kao decentni ukras ili modni nakit. Neki se osjećaju provocirani križevima, protestiraju protiv njih, rade karikature ili ih obeščašćuju. Za neke životne situacije kažemo: imamo težak križ za nositi. Znakom križa povezujemo puno: kršćansko vjerovanje i europsku kulturu, banalne običaje i egzistencijalne izazove, tugu i smrt, prilagođavanje i protivnosti, poraz i pobjedu, nadu i pouzdanje“, rekao je biskup Palić i upitao: „Što za nas konkretno znači danas spomen jednog događaja, koji se jednom davno dogodio ovdje na našem otoku, u Hvaru, koji je izvor i nadahnuće naše pobožnosti prema svetom Križu?“

„Prije 511 godina, 6. veljače 1510. godine na današnji dan, iz običnog, malog, drvenog i čađavog raspela, Križića, prokapala je krv. Čudesni znak križa i krvi prepoznati su kao Božji poziv na pomirenje i pokoru zavađenih strana. Spomen na taj događaj je danas u središtu našega slavlja. Svaki pogled na raspelo, na križ nas kršćane podsjeća na smrt našega Spasitelja Isusa Krista, ali sa svakim križem mi ujedinjujemo i vlastite križeve po kojima se suobličujemo našem Gospodinu“, podsjetio je biskup Palić.

„Htio bih da na temelju današnje Božje riječi i događaja iz 16. stoljeća ovdje usvojimo ono važno i bitno za naš današnji kršćanski život, dok častimo čudotvorni križ“, poručio je biskup, navodeći primjer Izraelaca.

„Izraelci su na putu prema Crvenom moru. I na tom putu se javljaju dvije karakteristike: nestrpljivost i govor protiv Boga i Mojsija. Nestrpljivost – zbog daljine puta. Nestrpljivost zbog nejasnoće cilja i puta prema tome cilju. Bog ih je hranio manom, darom s neba, a oni mrmljaju protiv mane. Hod Izraelskog naroda slika je hoda svakog pojedinca prema Obećanoj zemlji, prema onome što nam je Bog pripravio. Ista opasnost nas vreba na tom putu: da postanemo nestrpljivi i da počnemo govoriti protiv Boga“, upozorio je biskup Palić.

„Danas smo još više nestrpljivi, jer živimo u vremenu kad nam je sve nadohvat ruke. Božja logika, logika Božje riječi traži od nas, naprotiv, ustrajnost. Onaj koji ustraje, taj će se spasiti. Traži ustrajnost u svakidašnjem ispunjavanju svoga posla. Traži ustrajnost i vježbanje u prihvaćanju svakog životnog trenutka.

Kad je čovjeku teško pomiriti se sa svime onim što ga u životu snađe, onda je u opasnosti tražiti žrtvenog janjca i dežurnog krivca. Za mnoge situacije je to u našem životu Bog. Nismo baš skloni zaviriti u svoje srce, vidjeti što to iz mog srca izlazi i uzrokuje bol i meni samom i mome bližnjemu. I mrmljamo protiv Boga“, ponovno je upozorio biskup Palić.

„Božji odgovor na takvu ljudsku situaciju jest: zmija. Zmija – od početka simbol i utjelovljenje zla, Zloga, grijeha. I danas grijeh grize i nagriza ono ljudsko, ono dobro, ono plemenito u nama. Grijeh, zlo u nama nas truje. Vodi nas prema smrti. Da bi se čovjek spasio potrebno je napraviti jedan hrabri korak, poput Izraelaca: spoznati i priznati da smo pogriješili.

I kao lijek Mojsije pravi otrovnicu od mjedi, od bakra i stavlja je na stup. Tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda. Nije u bakrenoj zmiji spas. Iako su Grci vjerovali da je zmija donijela bogu zdravlja Eskulapu ljekovite biljke i zato je i danas simbol medicine zmija omotana oko štapa. Ali je spas u pogledu, da bi se živjelo. Bolje rečeno: spas je u vjeri u Božje obećanje! Ovaj trenutak je za sve nas milosni trenutak i trenutak za pitanje: kakva je moja vjera u Boga“?, istaknuo je biskup.

„Slika stupa, mjedene zmije – samo je blijeda slika za ono neopisivo i neizrecivo što će Bog učiniti za sve nas: dati svoga Sina da podnese smrt na križu za naše spasenje. Križ je Božje mjesto u svijetu. On je pojam Božje ljubavi i milosrđa, ali i ljudske nemoći i poraza. Što križ znači meni u mome životu? Počevši od onog najbanalnijeg – znaka križa koji činim“, upitao je biskup i naglasio kako Križ prikazuje Isusa napuštenog i golog, probodenog čavlima, s trnovom krunom na glavi i sramotnim natpisom iznad njega. „Možemo li pogledati u Raspetoga? Sam pogled nas neće spasiti. Ali će nas spasiti vjera u Božje obećanje, koje je izrečeno u današnjem Evanđelju: ‘Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni’. Križ je škola ljubavi. Ponajprije, treba naučiti da smo svi mi kršćani pozvani ‘biti poniznima’, poput Krista. I prihvatiti svaki trenutak svoga života kao trenutak preispitivanja i jačanja svoje vjere. Naše kršćansko određenje ne završava trenutkom smrti, kad će nad našim grobom biti uzdignut križ. Naše određenje je naše ‘uzdignuće’ u nebesku slavu, naša proslava u vječnosti. A put do vječnosti vodi nas preko različitih iskustava, pa i preko iskustva križa u našem životu“, pojasnio je biskup Palić.

„Današnje slavlje ovdje danas potiče nas i na zajedništvo. Isus će Zloga nazvati riječju: diabolos, đavao. A on je na djelu tamo gdje je nesloga na djelu, gdje je nered na djelu, gdje je razdor na djelu, gdje je kleveta na djelu. Ovaj je blagdan poziv na borbu protiv nesloge i razdora i na zajedništvo jednoga Božjega naroda i na zajednički hod u izgradnji Kristova kraljevstva.

I upravo nam Kristov križ, simbol nade i svjetla, kazuje vječnu istinu: nemoć i poraz, patnja i bol, grijeh i propust ne moraju biti i nisu ono zadnje u našem životu. Pogled na Kristov križ, pouzdanje u Božju ljubav i milosrđe, ali još više euharistija, kao nebeska hrana, zalog su sigurnosti naše i naše pobjede na našem putu do obećane zemlje“, zaključio je biskup Palić.

Svima nazočnima, osobito biskupu Paliću, zahvalio je župnik i upravitelj don Mili Plenković koji je u večernjim satima predvodio pjevanje Večernje i misno slavlje.