Dan je to kada od davnina vjernici iz okolice, ali i udaljenih krajeva hodočaste u tu marijansku crkvu. Ona je sagrađena na toponimu „Le Porte“, pred nekadašnjim gradskim vratima. Prije pet stoljeća, jedan bujski vjernik, Pavao Račica, usnuo je san slijedom kojeg je otišao čak u Veneciju u potrazi za kipom Bogorodice s Djetetom. Donijevši ga u Buje kip se nije dao pomaknuti s mjesta na njegovu imanju, te je to bio znak da se ondje ima sagraditi kapela, na čijem je mjestu kasnije sagrađena današnja velebna crkva.

U spomen na taj događaj na svaki blagdan Male Gospe, na kraju mise vjernici idu u ophodu iza glavnog oltara, gdje još stoji kamen na koji je Pavao Račica položio kip Majke Božje. Obzirom da se taj dan slavi i kao dan grada, misi su nazočili gradonačelnik Fabrizio Vižintin, predsjednik gradskog vijeća Franko Gregorović, te drugi članovi općinske uprave i gradskih institucija. Sudjelovali su i predstavnici DVD Buje u svečanim odorama.

Na početku je okupljenima dobrodošlicu poželio župnik Marcin Madej. Biskup je uvodno podsjetio na dinamiku marijanskih blagdana u vremenu nakon svetkovine Uznesenja Marijina te je istaknuo kako je blagdan Male Gospe stari hodočasnički dan na to sveto mjesto. U homiliji, spomenuvši pobožnost krunice citirao je riječi svetog pape Ivana Pavla II. koji je rekao da „moleći krunicu s Marijom gledamo lice Isusovo“.

„Marijini blagdani upućuju nas na nju kao uzor svim vjernicima“, naglasio je propovjednik. Napomenuo je nadalje da su „kršćani oduvijek slavili Mariju, no od Koncila se slavi Marija i po onome u čemu je surađivala s Bogom, ona nam je poticaj i uzor na putu vjere“. Podsjetio je nadalje kako je Marija, u životu s Isusom prošla nebrojene kušnje, do one najveće na Kalvariji, „ako dakle i mi trpimo jer nastojimo ostati na Isusovu putu, znači da smo na dobrome putu“. „Današnje vrijeme, obilježeno moralnim relativizmom za vjernike je posebno zahtjevno, zato je na poseban način zadaća kršćana čuvati temeljne ljudske vrednote“, rekao je biskup te je pozvao sve okupljene na molitvu zahvale Bogu, „te da nam Bog podari dar ustrajnosti u nošenju svojih križeva“.

Crkva Majke Božje Milosrđa sagrađena  je 21. lipnja 1497. kao zavjetni dar Pavla Račice. On je usnuo san u kojem je vidio Gospin lik, te se nakon toga uputio u Veneciju. Kod majstora Paola Campsa pronašao je upravo takav kip koji je vidio u snu, skulpturu gotičkog stila, Gospa sa sklopljenim rukama u krilu (na koljenima) joj dijete Isus. Vrativši se iz Venecije odmorio se na svom imanju podno zidina, položivši kip na kamenu klupu. Nakon toga niti uz pomoć drugih mještana nije bilo moguće pomaknuti kip. To je bio znak da na svom imanju sagradi kapelicu Majci Božjoj, a kasnije je na tom mjestu izgrađena crkva koja je tokom stoljeća u više navrata proširena. Za smještaj kipa dao je izgraditi zlatnu palu kod majstora Campsa.

Pobožnost prema Mater Misericordiae, Majci Milosrđa, se proširila po okolici, te je “tadašnji biskup dobio od pape Julija II., papinsko pismo oprosta na dan 15. 5. 1510. godine, ‘tko god pohodi s poštovanjem i pobožnosti crkvicu ispred gradskih zidina Buja, dobiva 40 dana oprosta'”. Slijedom su se dogodile milosti i čudesa, te je puk nazvao Gospu Majkom čudesa. Temu je u svom radu „Vjerski turizam u Istri“ obradila Eda Muzica, a o tome je pisao i vlč. Mladen Juvenal Milohanić, dugogodišnji župnik Buja, u svojoj knjizi „Gospa koz povijest“.