Prije mise održano je molitveno klanjanje pred Presvetim kao zadovoljština za grijeh psovke. Propovjednik je istaknuo da bi Marijin primjer morao ostaviti što dublji dojam na svakog vjernika. „U nama bi, na neki način, morao iznova nastati Marijin život, i to u svim njegovim dimenzijama. Kad bi se Krist i u nama utjelovio, Njegovo Evanđelje tijelom postalo, njegova nauka postala programom našega života, kad bi svaki od nas poput Marije bio stalno svetohranište Božje prisutnosti, pred kojim gori svjetlo naše velike vjere, predanja, požrtvovnosti i neugasive ljubavi prema Bogu i čovjeku, mi bismo u najvećoj mjeri postali ne samo velika proslava Božja, nego i proslava naše nebeske Majke“, naveo je propovjednik Žipek riječi svetog Ireneja, biskupa.

„Moramo aktivirati svoj kršćanski život. Prenuti se iz pospanosti i mrtvila. U nama se trebaju probuditi duhovne sile s kojima ćemo se uhvatiti u koštac sa silama zla i grijeha. Moramo postati pravi i živi kršćani: kršćani po životu, a ne samo po imenu“, dodao je. Rekavši kako „po Crkvi i Mariji učimo kako smo maleni, a Bog velik, kako smo zli, a Bog je dobar, kako smo pošteđeni, jer je Bog milosrdan“, preč. Šipek je rekao da zato ostajemo silno zahvalni Bogu što je najprije sebi izabrao takvu Majku, a onda je u teškim mukama golgotskog umiranja nama predao za Majku, koja u svom srcu nosi sudbinu sve njoj povjerene djece.

„Iskreno smo zahvalni Mariji, što nam je rodila i otkrila Crkvu, a našoj opet Crkvi što nam je pokazala i objavila Mariju. Ako zemaljska majka s ljudskim slabostima i grješnošću, koja je svojem djetetu dala prolazni život, toliko znači svojem djetetu, ako ona toliko osjeća i strepi nad njegovom sudbinom – koliko onda više to mora značiti prečista, nebeska Majka Marija, koja po svojem Sinu Isusu daje svojoj duhovnoj djeci vječni život; koliko više ona osjeća i strepi nad djetetovom vječnom sudbinom“, zapitao se propovjednik.

Ističući da je Marija naša duhovna majka, najsvetije stvorenje Božje, nama toliko draga i dobra, preč. Žipek je zaključio: „Nikada je nismo vidjeli, o njoj tek samo slušamo, njoj se molimo i u čast joj pjevamo, njezinu majčinsku ljubav osjetimo kada nam u nevoljama i potrebama pomogne. Ona je kod svojega Sina u nebu, odakle nas majčinskom brigom prati i pomaže da nakon smrti možemo i mi tamo doći te je konačno upoznati i zahvaliti joj na dobroti“.

U suslavlju su bili župnik Župe Uskrsnuća Isusova, u kojoj se kalvarija nalazi, vlč. Vinko Cvijin, katedralni arhiprezbiter mons. Andrija Anišić i pojedini svećenici župa u gradu Subotici. Euharistiju za vjernike Mađare predslavio je čantavirski župnik vlč. Róbert Utcai, a nakon nje također je održano klanjanje na istu nakanu.