Misu je predslavio karmelićanin iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama o. Nikola Grizelj uz koncelebraciju domaćeg župnika vlč. Josipa Baloga.

U homiliji je o. Grizelj govorio kako u Svetom pismu, ali i izvan njega, postoje ljudi o kojima je puno toga pisano. „Koji su mnogo toga iza sebe ostavili napisanog kao svjedočanstvo svoga života, kao svjedočanstvo, zapravo za Boga i silna djela koja je Bog po njima učinio. Isto tako postoje i oni koji možda iza sebe ništa nisu ostavili napisano, netko kome više ime ne spominjemo, netko tko nije kanoniziran kao svetac, netko o kome je u evanđeljima zapravo vrlo malo napisano, ali to naravno ne znači da su manje vrijedni, da su manje sveti ako iza sebe ništa veliko izgovoreno i napisano nisu ostavili”.

Istaknuo je da neki iza sebe ne ostave ništa, da to ostane u njihovome srcu, nešto što je intimno između njih, možda za najuži krug rodbine i prijatelja. „I ne treba čovjeka vrednovati po tome je li puno napisano, da li ga se puno, mnogo, dugo spominje nakon njegovog života na Zemlji ili ne. Jer to zapravo u Božjim očima ne znači ništa, a znamo da Bog, kako je ovdje prorokovao prorok Mihej, iz Betlehema, neznatnoga malog mjesta u Judeji dovodi spasenje. Iz Betlehema, ne iz Jeruzalema. Tako da uvijek možemo biti ohrabreni time da Bog ljubi malene. I da je Bogu puno draže što smo manji”, naglasio je propovjednik.

„Onda se onako kao otac na nas prigiba, kao da će kleknuti da nas zagrli, ne da nam se klanja nego da svoju ljubav na nama iskaže. Budimo Bogu zahvalni, imamo na čemu biti zahvalni. Pa i naša Gospa, naša Nebeska Majka, nije baš mnogo toga ostalo iza nje napisano. Mnogo se o njoj pisalo, malo je riječi izgovorila, a toliki je pečat ostavila cijelom čovječanstvu. Toliki pečat cijeloj povijesti spasenja. I danas slavimo njen rođendan, slavimo opet Božje silno djelo”, dodao je.

Podsjetio je da su Gospa, Ivan Krstitelj i Gospodin koji je Bog, i s grijehom nema ništa, u utrobi svoje majke bili očišćeni istočnoga grijeha. „Ova svetkovina zapravo svoje korijene ima devet mjeseci ranije, 8. prosinca, kada slavimo Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije u utrobi svoje majke Ane. Zašto je to moralo biti tako? Zato što Bog i grijeh ne idu skupa. Smijemo biti slabi. Slabi smo i griješimo, ali Bog i grijeh ne idu skupa. Ne smijemo to nikada zaboraviti. Sveta Mala Terezija govoreći o Majci Božjoj će reći kako mi je žao kada čujem mnoge propovijedi o njoj, kako se Gospu previše uzvisuje u smislu da nam izgleda tako daleko.“

„Kaže kada ti svećenici, koji su sveti i dobri ljudi, kada propovijedaju o njoj, pa ja nemam nikakve poveznice s Njom. Ona je uzvišena, savršena, bezgrešna, meni je tako daleka, ja koja sam svjesna svojih grijeha, svoje slabosti. Što ja s Njom onda mogu imati? Kada bih bila svećenik, ja bih uvijek pričala onu istinu o našoj Gospi da njen život sigurno nije bilo lagan, da njen život sigurno nije bio non-stop pjesma, da njen život nije uvijek bio smijeh i radost. Da je Gospa jedna od nas, nama bliska. Ali upravo zato što je tako nama bliska, u tim nekim našim tugama i bolima i borbama može nam biti uzor. Jer se izdigla iz toga. Izdigla se iz te kaljuže, toga blata u kojem nažalost mi često uživamo ležati i valjati se u njemu. Njen život je bio kušnja od samoga početka”, rekao je u homiliji.

Poručio je da Gospa zna kakve su posljedice grijeha, kakve su posljedice toga kada se Isusa izgubi iz duše. „Koja je to bol, koja je to muka. Gospa zna što znači i gledati svoje dijete kako umire pred njenim očima i pokopati svoje dijete. Zna i razumije tu bol, ali u svemu tome ostaje Bogu vjerna. I Bog, iz svega toga, koliko god ružno bilo i kako god izgledalo teško, izvlači najveće dobro. Izvlači život vječni za nas. Izvlači spasenje. Ono što je zapravo i najbitnije i najvažnije. Da se ne bismo pogubili u ovome svijetu”.

„Gospa možda često puta u potrebi uvijek gleda na druge, ne da prigovara, ne da ogovara, ne da prepričava, nego uvijek gleda kako drugoga razveseliti, kako učiniti život lakšim, kako drugome učiniti život ljepšim”, rekao je o. Grizelj i dodao da Gospa ne gleda samo sebe i svoju potrebu. „To je ljubav. Istinska Božja ljubav. Vidjeti uvijek brata do sebe i uvijek biti čovjek srca, Božji čovjek za ovaj svijet. Nikada nije bio bogatiji, nikad nismo više imali, nikada nismo bili zdraviji. Usuđujem se reći da nikada nismo više znali. A zapravo smo kao nikada otuđeni, otuđeni jedni od drugih, otuđeni od boga, a i nesretni zato što se naše uši zatvorene za Boga i za Božju riječ”.

Osvrnuo se i na redovito nedjeljno evanđelje. „Ako nemaš ništa drugo imaš uho da slušaš drugoga, imaš usta da ga tješiš, imaš usta da se nasmiješiš nekome. Sve je to zapravo ispovijedanje vjere u Boga, mimo riječi, mimo spominjana imena Isusa. Ali činiti dobro i gledati na potrebu drugoga kao što je to činila naša Nebeska Majka”. Homiliju je završio porukom „neka nam naša Nebeska Majka bude primjer svojim životom. Neka njeno izabranje bude također nešto što će i našu vjeru i našu nadu probuditi da Bog izabire najmanje, da se Bog želi svakim od nas poslužiti, da Bog ljubi i onoga najmanjeg. I da možemo učiniti nešto lijepo za njega, danas, svaki dan čineći nešto lijepo za naše bližnje. Dao nam dragi Bog, da po zagovoru naše Nebeske Majke, da budemo takvi njemu na slavu, nama na spasenje i našim bližnjima na korist”, zaključio je.

Nakon svečane mise predvoditelj misnog slavlja o. Grizelj, uz župnika Josipa Baloga, bogoslove Marka Stjepanovića i Vinka Tomića iz župe Granešina i Marka Mikića s Malog Lošinja, sjemeništarca Mislava Palića i ministrante te vjerni puk ophodili su kip Majke Božje Granešinske koja potječe iz 15. stoljeća. Kip je blago oštećen u potresu koji je u ožujku 2020. godine srušio unutrašnjost župne crkve u Granešini koja se trenutačno konstrukcijski obnavlja.