Misu su koncelebrirali riječki nadbiskup i metropolit Mate Uzinić, porečki i pulski biskup Ivan Štironja, krčki biskup Ivica Petanjak te dvadeset i šestorica svećenika i redovnika.

Ove godine proslava sv. Kvirina prebačena je dan ranije zbog preklapanja sa svetkovinom Tijelova, a biskup je u pozdravnom govoru povezao ta dva blagdana koja se, kako je rekao, međusobno dopunjuju i tumače.

„Isus Krist koji je sebe prinio na križu za naše spasenje i trajno ostao prisutan među nama pod prilikama kruha i vina, darujući nam svega sebe, zauvijek je postao uzorom svim mučenicima, koji ne daju nešto od sebe, nego svega sebe. Tako i naš nebeski zaštitnik sveti Kvirin, koji se kao svećenik i biskup u potpunosti stavio u službu Bogu i ljudima, pečati svoje zvanje i poslanje svojim životom i svojom krvlju, ostajući nepokolebljivo vjeran Isusu Kristu, samome sebi i narodu Božjem kojem je bio poslan“, pojasnio je biskup Petanjak.

Biskup Razum u homiliji se spomenuo Isusove posljednje večere te istaknuo da „samo po euharistiji dobivamo život vječni i možemo u ovaj svijet donositi što je od Duha Božjega, preobražavati svijet u kojem živimo.“ Dodao je da „samo po snazi odozgor možemo s odlučnošću i nepokolebljivo nasljedovati i svjedočiti Krista pa i kad to pretpostavlja muku, protivljenje i odbacivanje.“

Istaknuo je da su primjeri prvih mučenika, primjer sv. Kvirina, ali i tolikih drugih inspiracija i današnjim vjernicima kako se hrabrim i mirnim svjedočenjem gradi civilizacija ljubavi i života i onda kad se nailazi na mržnju, odbacivanje pa i mučenje.

„Današnje vrijeme obilježeno je površnošću, užurbanošću, bukom, čovjek bježi od žrtve i predanosti i gotovo da je nesposoban i nespreman donijeti životne odluke i ustrajati u njima što rađa tjeskobom i nezadovoljstvom“; primijetio je uputivši da je važno osvijestiti da je „put obraćenja put koji traje, koji traži napuštanje starih obrazaca, koji traži duboki rad na sebi i koji se ne događa u trenutku, kako često priželjkujemo, već je cjeloživotni hod s Gospodinom.“ Dodao je da taj hod onda „usmjeruje i prema drugome, prema spremnosti da se uključimo u život Crkve i da donosimo Božju poruku mira i milosrđa svima, a posebice najpotrebnijima.“

Pjevanje je animirao biskupijski zbor pod ravnanjem m° Josipa Vidasa, uz orguljašku pratnju i svirače limene glazbe iz Krka.