Misno slavlje je predvodio zlatomisnik, župnik Župe sv. Mihovila u Žminju vlč. Jordan Rovis. Na početku je okupljenima poželio dobrodošlicu domaći župnik, dekan Pazinskog dekanata preč. Mladen Matika.

U prvom dijelu homilije, propovjednik je osvijestio važnost došašća u životu svakoga vjernika. „Okružuje nas blještavilo svjetla i sve što prati ovo vrijeme u javnom prostoru, no mi smo pozvani razmisliti što je srce došašća, odnosno tko je u njegovu središtu, kako nam ne bi promakla središnja osoba, tj. da nam ne promakne Isusov dolazak“, rekao je propovjednik te dodao: „Došašće je vrijeme iščekivanja, i to radosnog iščekivanja. Ujedno, došašće je i vrijeme nade, a kršćanin je čovjek nade.“

Nadalje je podsjetio, da je došašće i vrijeme priprave. „Pozvani smo na osobnu pripremu: u našim obiteljima, zajednicama, jer došašće je poziv na obnovu i obraćenje“, kazao je. Na pitanje „tko se to ima obnoviti i obratiti?“, odgovorio je: „Ja!“. „Naime, mi često volimo pokazivati na druge, no došašće nas usmjeruje na nas same, jer meni je potrebna obnova, obraćenje kako bi još jače i kvalitetnije živjeli naš odnos s Bogom i s ljudima“, napomenuo je. „Došašće je milosno vrijeme, a milost je srce kršćanstva i naše vjere. Ona oblikuje čovjeka, i stvara od nas Božje i duhovno stvorenje“, kazao je propovjednik.

U drugom dijelu homilije, propovjednik je ukazao na sveca dana, sv. Nikolu koji je nadaleko poznat po svojoj dobrobiti i darivanju. „Iako je živio s velikim odmakom od nas, zapečatio je vremena, pa i ovo naše“, rekao je propovjednik te podsjetio kako su sveci vjerodostojni u svakom vremenu. „Oni ne zastarijevaju, njihovo vrijeme je stalno i uvijek. Oni su primjeri i uzori, izvori nadahnuća“, rekao je.

Propovjednik se osvrnuo na život sv. Nikole te podsjetio na njegovo porijeklo koje ga nije učinilo sebičnim. Bogatstvo koje je naslijedio pretvorio je u dar za potrebite. „On je svetac siromaha i za siromašne. Narod je u njemu prepoznao kvalitete i izabrao ga za biskupa. Kao biskup isticao se apostolskom revnošću i zauzetošću za ljude“, kazao je propovjednik. U tom je kontekstu osvijestio, da „danas“ svijet obiluje riječima i obećanjima, no ono što je potrebno je vjerodostojnost koja se potvrđuje dobrim djelima, a to je činio i sv. Nikola. Naglasio je da je sv. Nikola „bio odraz“ molitve. „Molitva nas oblikuje i pretvara u dobre i plemenite ljude. Iskreni molitelji imaju veliku šansu biti dobri i kvalitetni ljudi i kršćani“, rekao je propovjednik.

Na misi su pjevali odrasli pjevači župnoga zbora te dječji župni zbor. Na kraju mise vlč. Rovis je pročitao blagoslovnu molitvu i udijelio Božji blagoslov okupljenoj djeci. Potom je dječji zbor otpjevao dvije pjesme. Nakon svega su djeci podijeljeni prigodni poklon paketi.

O crkvi sv. Nikole u Pazinu

Crkva sv. Nikole podignuta je 1266. godine o čemu „svjedoči“ latinski natpis na glavnom pročelju. Gotičko višekutno svetište, crkva je „dobila“ 1441. godine, nadsvođeno zvjezdastim svodom. Dograđivanje bočnih kapela počelo je 1659. godine, a one su u velikoj obnovi u baroknom stilu iz šezdesetih godina 18. stoljeća spojene u bočne brodove i opremljene novim oltarima. U prošlosti je imala status prepoziture što je značilo da je bila nadređena župama Porečke biskupije na području habsburške Istre. Prvi prepozit imenovan je u prosincu 1285. godine. Posebnu zanimljivost predstavlja mrežasti gotički svod prezbiterija s ciklusom fresaka naslikanim oko 1460.g. Te freske pripadaju vrhu kasnogotičkih likovnih ostvarenja u Istri. Isti način gradnje svoda koristio se kasnije pri gradnji još nekih istarskih crkava, pa i one u pazinskom Franjevačkom samostanu. Još prije izgradnje sv. Nikole u Pazinu je postojala manja crkva u kaštelu, dostatna za potrebe malobrojnog stanovništva. Od nje su nam ostali tek rijetki zapisi u starim ispravama i par kamenih fragmenata. Osnovni ugođaj stvaraju unutrašnja oprema, oltari i crkveni namještaj. Sedam današnjih oltara potječu iz 17. i 18. st. Ta tipična konstrukcija gotičke arhitekture prenesena je u Istru preko sjevernih i sjeverozapadnih krajeva, a Pazin je postao uzorom i ishodišnim mjestom širenja takvoga tipa svetišta u Istri i na Kvarneru tijekom 15. i 16. st. Nedavno je dovršena obnova zvonika i restauracija zvona – zvonik pazinske crkve, izgrađen 1705. godine, visok je 44 metra. Tijekom obnove restaurirana su i dva zvona iz 1928. godine te je u satni mehanizam postavljen elektronski sat.