Proslavljena svetkovina sv. Vida u Vidu

Sv. Vid rodio se na Siciliji u poganskoj obitelji i već sa sedam godina imao problema s ocem koji je zatražio da se od vjere odrekne. Zato sv. Vid, zajedno sa svojim odgojiteljima, bježi od kuće, i nedugo zatim kao dječak biva ubijen u progonima kršćana za vrijeme cara Dioklecijana. O sv. Vidu ne znamo puno, ali znamo ono bitno, znamo da je bio kršćanski svetac koji je dao život za Krista, naglasio je u homiliji don Jure te upozorio kako se mi, za razliku od sv. Vida, trudimo da se o nama puno zna, a ono bitno izmiče.

I danas, Gospodin nam želi progovoriti po svojoj riječi koju smo čuli po čitanjima. Već u prvom čitanju imamo izvještaj o mučeniku iz starog zavjetu, Eleazaru. I danas ovdje imamo starih. Biti star je blagoslov, zato vi koji ste ušli u poodmaklu dob, imate primjer! Naši djedovi i bake su veliko bogatstvo za naše obitelji, premda ih se često odbacuje, marginalizira, pojasnio je, te rekao kako i papa Franjo u svojim katehezama govori o starijim osobama, te navodi, da bi stari ljudi trebali biti primjer mladima u vjeri i da su itekako potrebni današnjem društvu.

„Danas, na svetog Vida, Gospodin želi reći da ste nam potrebni, želi odati čast vašim godinama, i pozvati i vas da obnovite vjernost Gospodinu. Tako je ružno čuti da baka ili djed ne vrše svoju zadaću, nego su sablazan svojoj obitelji, unucima i svojoj djeci, na poseban način – kada unuke ili djecu predaju đavlu, jer oni možda nisu onakvi kakvi bi željeli da budu“, upozorio je propovjednik i pozvao: „Dužnost je vaša da molite za svoje obitelji, da budete odmjereni i pristojni, jer, mudrost je iskustvo koje ste nakupili za vrijeme svoga života, bogatstvo koje nama mladima nedostaje u ovom izazovnom vremenu. Od vas očekujemo molitvu, lijepu riječ, koristan savjet i da budete primjer poput Eleazara, u vjeri nama mladima. Nije uvijek to lako, nije lako kada je život težak, kada je križ velik i kada su izazovi života ogromni… Svatko ima svoj križ, zato je važno danas, kada gledamo svijetao primjer sv. Vida, da naučimo od njega kako nositi svoj križ. Križ, patnja i muka mogu biti blagoslov, mogu biti sredstvo koje mi pomaže da dođem da Boga, mogu biti i put u propast, mogu biti način da se od Boga odvojimo, pobjegnemo i okrenemo leđa…

Važno za nas danas je – da se ne borimo protiv križa, patnje i boli, već da se borimo protiv onoga koji je skriven, i koji djeluje u patnji, protiv onoga koji u patnji šapće, koji nas nagovara da skrenemo s pravoga puta – a to je đavao. Zato, kada se pitamo tko je naš najveći neprijatelj, onda nam padaju na pamet razne osobe, ali Isus kaže – nije osoba tvoj najveći neprijatelj, naš najveći neprijatelj je đavao, koji nas u trenucima patnje, muke i križa želi svrgnuti s pravoga puta.

„Razlog svađa, nerazumijevanja, raskida zajednica, nedostatak je vjere. Zato smo potrebni danas, na blagdan svetog Vida, da Gospodin pojača našu vjeru, i da vodimo brigu o svetosti naše obitelji, braka, djece, starih i bolesnih. Zato bi za kraj, volio svima nama, da na današnji blagdan odlučimo malo više biti pobožni, da svoj život, svoj brak obnovimo, da posvetimo svoj brak Srcu Isusovu i Srcu Marijinu, pojačamo obiteljsku molitvu, a svoju djecu učimo pobožnosti i temeljnim vrednotama!“ zaključio je propovjednik.

Don Jure misu je predvodio u koncelebraciji župnika don Mile Čalo i župnika Vidonja don Mladena Margete. Pjevanje su predvodili pučki pjevači i zbor mladih.