Uvodeći u homiliju vlč. Rađa rekao je da nam crkva danas na Blaževo stavlja pred oči čitanja koja nam žele pomoći da prodremo u bit ovoga slavlja, u otajstvo života jednog kršćanina koji je odrazio u sebi nešto od onoga što smo vidjeli u Kristu. Zatim se propovjednik osvrnuo na čitanje Knjige Sirahove te pojasnio da je u tom prvom čitanju lijepo što čovjek koji piše taj himan nabraja nevolje koje proživljava u svome životu no ipak je kadar zahvaljivati Bogu. “Ovom čovjeku život je na rubu provalije. Taj čovjek u svojim bližnjima nije susreo braću ni prijatelje nego prijetnju, opasnost i napad. Susreo je nepravdu i klevetu, a sve to što je doživio od drugih u njemu nije uzrokovalo gorčinu nego je to postalo razlog da pjeva pjesmu Bogu. Mislim da večeras ovdje u crkvi nema nikoga, osim možda djece i mladih, a da nije doživio nešto slično od drugih ljudi”, rekao je preč. Rađa te u nastavku upitao “kako je moguće da u takvim situacijama kada jedan čovjek kaže da ga je vatra okružila i središte ognja opalilo, da čovjek u takvoj situaciji zahvaljuje Bogu i pjeva Mu himan? Kako doći do takvog životnog stava? Tako dolazimo do Evanđelja u kojem se Isus obraća svojim apostolima i prvo što im kaže jest da se čuvaju ljudi jer će ga predavati vijećima i po sinagogama bičevati. Kao da to nije dosta, Isus je rekao da će brat predavati brata nasmrt, djeca će ustajati na roditelje i obratno. Tamo gdje bi trebala biti ljubav i zahvalnost prema roditeljima, tamo nastaje prekid života, osveta i zla krv. Što učiniti, braćo i sestre u toj situaciji kada činiš dobro, a zauzvrat primaš zlo? Kada ti najosjetljiviji odnosi u našem životu postanu teški”, upitao je propovjednik te u nastavku spomenuo i sv. Petra koji je pisao kršćanima u progonstvu naglasivši da su današnja čitanja poziv na radost, zahvaljivanje i pjevanje u trenucima teškoća i kriza, pa i u onim najbližim odnosima.

U nastavku je preč. Rađa naglasio da teškoće i životne nevolje ne treba promatrati kao poraz već šansu. “Isus nam kaže da otpori, nevolje i tjeskobe nisu trenutci u kojima bismo trebali promatrati poraze, nego su to trenutci koje bismo u životu trebali promatrati kao šanse da naš život bude sličan Isusovom životu. Da pružimo jedino svjedočanstvo koje je potrebno u životu dati, a ono daje smisao našemu životu jer pokazuje da postoje stvari koje su u našem životu vrjednije čak i od života. Ako ne postoji ništa za što se valja žrtvovati to znači da je naš život jadan i usamljen život. Jedino svjedočanstvo koje se od kršćanina traži jest da ne uzvraća na zlo zlom. Ti ljudi koji nam čine zlo omogućuju nam da posvjedočimo nešto što inače ne možemo svjedočiti, a to je da postoji bezuvjetna ljubav. Današnja čitanja govore o slobodi. Da budemo slobodni za ljubav, da možemo ljubiti. Govori da ona ljubav koju smo vidjeli u Kristu može postati naša ljubav. Znam, braćo i sestre, da dok ovo slušate, a i meni se to čini, kao da je to nešto od nas daleko, nešto na što su samo rijetki pozvani, no onda s druge strane mi pred oči dolaze mnoge situacije koje svatko od nas svakodnevno živi. Ako ova čitanja nisu istinita, ako nije istina da postoje stvari koje su vrjednije od nas, onda gdje su majke i očevi? Gdje su prijatelji? Sinovi i kćeri? Nisu li ova čitanja i poruke koje smo čuli preduvjet za svako očinstvo i za svako majčinstvo i za svako prijateljstvo, svako sinovstvo i kćerinstvo? Ne očekujemo li svi mi u našem srcu jedni od drugih ono o čemu Isus govori u današnjem Evanđelju. Jednu ljubav koja je veća od ljudske, ljubav koja je veća od samo one recipročne. Ne očekuje li svaka žena od svoga muža da je ljubi onda kad je ona nepravedna prema njemu i ne očekuje li svaki sin ili kći od svoga oca i majke da budu tu i onda kada ona griješi, pada, čini nešto loše? Ova današnja svetkovina sv. Blaža vraća nas na nekog svetca koji je živio davno, a zapravo riječi njegove i njegov život, riječi Kristove i njegov život rasvjetljuju živote svih nas”, primijetio je preč. Rađa.

Na kraju svoje homilije preč. Rađa okupljenim vjernicima pročitao je riječi sv. Petra iz drugog čitanja: “Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje vjernom Stvoritelju”. Ovdje se pojavljuje riječ koja opisuje Boga i kaže se da je On – vjeran. Možemo se na kraju pitati gdje ćemo pronaći snagu da u tim trenutcima kada smo dovedeni do ruba, da u tim trenutcima ne uzvratimo istom mjerom? Odgovor je upravo u ovim riječima koje nam sv. Petar kaže. U vjernom Stvoritelju. Drugim riječima, gdje ćeš pronaći snagu? U sjećanju koliko je Gospodin bio tebi vjeran i s tobom bio strpljiv, tako Gospodin s tobom nikada nije uzvratio zlom na tvoje zlo nego je uvijek bio vjeran svojim obećanjima, svojoj ljubavi, strpljivosti, svojoj pažljivosti, svojoj nježnosti. Stoga, braćo i sestre, večeras dok slavimo euharistiju i dok se spremamo pristupiti Gospodnjem oltaru, neka nas ta misao prožme. Neka naš pogled ne bude usmjeren na one koji nam čine zlo, nego naš pogled bude usmjeren na Onoga jedinoga čiju smo ljubav upoznali jer nam je uvijek bio vjeran i na naše zlo nikada nije uzvratio zlom. Da se u nama budi zahvalnost i iz te zahvalnosti možemo graditi naše odnose s onim ljudima koji su ponekad prema nama nepravedni. Neka ta zahvalnost prožme naše srce i preobrazi naš život, te nam pokaže put da na zlo nikada ne uzvraćamo zlom”, zaključio je propovjednik.

Prije završnog blagoslova okupljenim vjernicima obratio se domaći župnik, vlč. Borna Puškarić zahvalivši prije svega dragome Bogu što je uz Njegovu pomoć župa dovršena i zasjala u svojem punom sjaju, zatim zboru koji je svojim svečanim pjevanjem upriličio slavlje ove svetkovine te svima koji su svojim materijalnom i duhovnom podrškom podupirali obnovu župe.

Nakon završnog blagoslova uslijedilo je grličanje (blagoslov grla po zagovoru sv. Blaža) te ophod oko oltara i čašćenje relikvije sv. Blaža.

https://ika.hkm.hr/galerije/foto-blazevo-u-zagrebu-2024/?returnUrl=https://ika.hkm.hr/foto/